hrvatski

Promjene u matematičkoj anksioznosti budućih učitelja tijekom njihovog studija

Matematička anksioznost može otežavati razvoj matematičkih znanja i vještina budućih učitelja, ali i negativno utjecati i na njihove pristupe u poučavanju matematike. Stoga je cilj ovog istraživanja bio utvrditi koliko je matematička anksioznost izražena kod studenata učiteljskog studija, dolazi li do promjene u njezinoj izraženosti tijekom studija te kako je matematička anksioznost povezana s općim osobinama studenata (osjetljivost na potkrepljenje) i s činiteljima vezanim uz matematiku (znanje matematike, epistemička uvjerenja o matematici, uvjerenja o samoefikasnosti i vrijednosti matematike tijekom studija). Istraživana su tri aspekta matematičke anksioznosti – anksioznost pri primjeni matematike u svakodnevnom životu, anksioznosti pri izloženosti matematici te ispitna anksioznost. Provedeno je longitudinalno istraživanje na dvije generacije studenata učiteljskog studija koji su ispitani na prvoj, trećoj i petoj godini studija. Potpuni podaci prikupljeni su od 130 studenata. Na prvoj godini studija primijenjeni su test znanja matematike te upitnici epistemičkih uvjerenja, samoefikasnosti i vrijednosti matematike, na trećoj godini studija upitnik osjetljivosti na potkrepljenje, a upitnik matematičke anksioznosti u sve tri vremenske točke. Rezultati pokazuju da matematička anksioznost nije visoko izražena te da se značajno smanjuje tijekom studija. Udio individualnih razlika u matematičkoj anksioznosti koji se može objasniti osjetljivošću na potkrepljenje ili činiteljima vezanim uz matematiku ne mijenja se bitno tijekom studija. Anksioznost pri primjeni matematike u svakodnevnom životu snažnije je povezana s općim osobinama studenata, nego s njihovim uvjerenjima, dok su za ostale oblike matematičke anksioznosti te povezanosti podjednake. Kao najznačajniji individualni prediktor svih oblika matematičke anksioznosti tijekom cijelog studija izdvojio se sustav bihevioralne inhibicije. Među činiteljima vezanim uz matematiku, subjektivna vrijednost matematike ističe se kao značajan prediktor anksioznosti pri izloženosti matematičkim sadržajima i ispitne anksioznosti. Na temelju dobivenih rezultata možemo zaključiti da, iako postoje individualne razlike u matematičkoj anksioznosti koje su značajnim dijelom vezane uz trajne osobine pojedinca, sama izraženost anksioznosti nije nepromjenjiva te se pod utjecajem povoljnih obrazovnih iskustava može smanjiti.

matematička anksioznost, motivacijska uvjerenja, epistemička uvjerenja, osjetljivost na potkrepljenje, obrazovanje učitelja

nije evidentirano