hrvatski

PROCJENA DOMINANTNIH IZVORA ONEČIŠĆENJA ZRAKA U ZAGREBU PRIMJENOM PMF RECEPTORSKOG MODELA

Nagli industrijski razvoj u prošlom stoljeću te emisija produkata izgaranja i tehnoloških procesa izravno u okoliš, za posljedicu su imali pojačano onečišćenje atmosfere koje se može pripisati ljudskoj djelatnosti. Urbana područja obilježena su specifičnim izvorima onečišćenja, njegovim raspršenjem i zadržavanjem onečišćenja u atmosferi. Mikroklimatski uvjeti u gradovima i daljinski transport onečišćenja dodatno utječu na razine onečišćujućih tvari u zraku. U svrhu procjene dominantnih izvora onečišćenja zraka razvijeno je više statističkih modela zajedničkog naziva receptorski modeli. Primjena receptorskih modela zahtijeva određivanje masenih koncentracija velikog broja onečišćujućih tvari u duljem razdoblju. Cilj ovog istraživanje je pomoću PMF-(eng. Positive Matrix Factorization) receptorskog modela primijenjenog na jednogodišnju bazu podataka o onečišćenju zraka na području grada Zagreba procijeniti dominantne izvore onečišćenja zraka. Uzorkovanje PM2.5 frakcije lebdećih čestica u skladu s Normom HRN EN 12341 provedeno je svaki treći dan u razdoblju od 01. 07. 2018. do 01. 07. 2019. godine na mjernoj postaji IMI. Određene su masene koncentracije 38 onečišćujućih tvari koje uključuju ionski sastav, policikličke aromatske ugljikovodike, organski i elementni ugljik te 15 elemenata sadržanih u uzorcima lebdećih čestica. Neočekivane visoke razine koncentracija lebdećih čestica zabilježene krajem ožujka 2020. godine zasebno su razmatrane HYSPLIT modelom u svrhu procjene daljinskog transporta onečišćenja. Zamijećeno je kako su visoke koncentracije posljedica daljinskog transporta iz pustinje Karakum na području Turkmenistana. Upotrebom PMF receptorskog modela prepoznato je 8 dominantnih izvora onečišćenja zraka u Zagrebu. Zamijećen je visoki udio sekundarnog onečišćenja (sekundarni sulfati i nitrati) te značajni doprinosi prometa i gorenja biomase. Upotrebom modela prepoznate su epizode soljenja prometnica u gradu Zagrebu i epizode morskog aerosola. Dominantni udio sekundarnog onečišćenja navodi na zaključak kako u gradu Zagrebu ne postoje dominantni antropogeni izvori onečišćenja te kako su meteorološki uvjeti i položaj Zagreba odgovorni za epizode povišenih masenih koncentracija lebdećih čestica.

PM2, 5 frakcija lebdećih čestica ; kemijski sastav lebdećih čestica

nije evidentirano