hrvatski

Utjecaj post-požarnog malčiranja na kvalitetu tla i vode

U Mediteranskom djelu Republike Hrvatske, posljednjih desetljeća zabilježen je povećani broj otvorenih požara. Kao stabilizacijski i rehabilitacijski tretman opožarenih površina malčiranje se pokazala kao učinkovita mjera za smanjenje degradacije tla. S obzirom da se malčem unose nove tvari u opožarene površine, potrebno je istražiti njihov utjecaj na kvalitetu tla i vode. U zaleđu grada Šibenika, 28. srpnja 2019. izbio je otvoreni požar te se proširio na površini od 900 ha. Požar je najvećim dijelom zahvatio šumu alepskog bora (Pinus halepensis Mill.) i maslinike (Olea europea L.). Tip tla klasificiran je kao Cambisol. Dvadeset pet dana nakon pojave požara postavljeni su tretmani malča sačinjeni od iglica alepskog bora i masline, te nemalčirani kontrolni tretman. Na svakom tretmanu površine 10 m2 postavljena je oprema za mjerenje erozije i degradacije tla, te je tlo uzrokovano svaka tri mjeseca. Rezultati istraživanja pokazali su da tretman malča bora najviše smanjuje stopu otjecanja, povećava organsku tvar u tlu i doprinosi stabilnosti strukture tla, no ujedno i povećava koncentracije iona u površinskom otjecanju. Malč maline također doprinosi povećanju kvalitete tla, no zabilježeno je povećano površinsko otjecanje u odnosu na tretman malča bora. Na nemalčiranom tretmanu zabilježene su najveće količine otjecanja, te ujedno zbog toga i najveći gubitci nutrijenata. Tretmani malča mogu se preporučiti kao učinkovite mjere za rehabilitaciju i stabilizaciju opožarenog područja.

požar, malč, degradacija tla, kvaliteta vode

nije evidentirano