hrvatski

Poticaji za bioetičko promišljanje odnosa kulture i prirode u djelu Nikole Viskovića

Cilj je ovog rada ukazati na određene elemente u bioetički relevantnom djelu hrvatskoga pravnika, kulturologa, političkog aktivista i intelektualca Nikole Viskovića (1938.), kao i u samom bioetičkom diskursu, koji su plodni za ponovno filozofsko promišljanje pojmova kulture i prirode te njihova međusobnog odnosa. Viskovićevo djelo, a posebno radovi koji razvijaju koncepte kulturne zoologije i kulturne botanike, poslužit će kao osnova za sagledavanja vrste i intenziteta bliskosti odnosno udaljenosti u odnosu prirodnog i kulturnog. Posebna pozornost bit će posvećena etičkim implikacijama ovog odnosa, tj. potencijalnim doprinosima Viskovićeve misli izgradnji koncepta integrativne bioetike te razmatranju etičkih argumenata o smislenosti moralnog obzira spram ne-ljudskih živih bića i prirode u cjelini. Temeljna je hipoteza da je Viskovićev doprinos promišljanju ovih problema moguć na temelju njegova svestranog sagledavanja međuodnosa čovjeka i drugih živih bića, kao i plodnih elemenata za značenjsko obogaćivanje koncepta bioetičkog senzibiliteta. Pri tome se dodatno sistematiziraju neki razdvojeni dijelovi Viskovićeva rada, ali se i na idejnom poticaju njegovih koncepata i ideje integrativne bioetike nadograđuju njihovi misaoni dosezi.

Nikola Visković ; integrativna bioetika ; kultura ; priroda ; kulturna zoologija ; kulturna botanika ; etika ; bioetički senzibilitet

nije evidentirano