hrvatski

Smiljana Rendić: Katolička novinarka i pratiteljica Drugoga vatikanskog sabora

Doktorska disertacija pridonosi jasnijem poznavanju lika i djela Smiljane Rendić (1926. -1994.), katoličke novinarke kao i poznavanju uloge Glasa Koncila koje su postale aktualne novine s velikim značenjem za Crkvu u Hrvatskoj kroz desetljeća komunističke vladavine. Rad se oslanja na Smiljanine tekstove, na djelomičan uvid u njezina osobna pisma te na intervjue koji su vođeni s pojedincima koji su izbliza poznavali S. Rendić i s njom surađivali. Osobito je istražen sadržaj njezinih pisama u kojima se nalaze dragocjeni uvidi u svu složenu problematiku prihvaćanja ili prikrivenog odmaka od Drugoga vatikanskog koncila u Crkvi u Hrvatskoj. Disertacija je napisana hermeneutskom metodom iščitavanja tekstova u njihovom kontekstu, a podijeljena je u tri velika dijela. Prvi dio pruža prikaz povijesno-društvenih te kulturno-religijskih okolnosti u kojima je S. Rendić živjela i u kojima se oblikovala kao osoba i novinarka. Analizira se njezin razvoj, utjecaje kojima je bila izložena u svojoj izobrazbi i duhovnom oblikovanju, karakter, njezino stradanje za vrijeme komunističkog poretka u Jugoslaviji, rad kao novinarke i književnice, a posebnu pozornost usmjeruje se na njezin rad u vjerskom tisku, osobito u Glasu Koncila, zbog kojega je dobila prestižnu nagradu Zlatno pero Glasa Koncila kao jedina dobitnica. Ukazano je i na otpore koje je doživljavala u svome radu kao žena i laikinja budući da su joj mnogi tekstovi ostali neobjavljeni, cenzurirani, kraćeni i protiv njezine volje nepotpisani. Drugi dio disertacije obrađuje povijesne okolnosti Drugoga vatikanskog sabora u Hrvatskoj s osobitim naglaskom na položaj Crkve i njezinu borbu s postojećim sustavom (komunizmom), s njegovim zabranama i ograničenjima. Analizira se tijek Koncila iz Smiljanine perspektive, koja je bila kroničarka i interpretatorica Koncila, koliko joj je to mogla biti iz svojih životnih okolnosti. Prikazano je na koji se način Smiljana snalazila u navedenim okolnostima, kojim je jezikom govorila i kako on postaje novinarski jezik koji se bori s tim kako da nešto kaže, prešuti, ne kaže ili nagna na čitanje između redaka. To se osobito odnosi na njezinu misao o „konfliktnim temama“: o pluralizmu u Crkvi, o integristima i progresistima (konzervativcima i reformistima), o političkom moralu poglavara Crkve i o nekim moralnim problemima (nerazrješivost braka, celibat, kontracepcija i abortus) stavljajući je u povijesni i teološki kontekst. Treći dio disertacije teološki vrjednuje Smiljaninu misao sučeljavajući je s postavkama Drugoga vatikanskog sabora kao i s mišlju suvremenih teologa. Posebnu pozornost posvećuje njezinu promišljanju o pojedinim saborskim dokumentima, o odnosu prema Židovima, o obnovi liturgije i ulozi jezika u liturgiji, o ulozi laika i žene u Crkvi, o klerikalizmu u Crkvi kao i o najvažnijim saborskim teološkim doprinosima. Osim izvornosti teme, kojom se do sada nitko znanstveno nije bavio, objektivan doprinos rada je trostruk: pomaže dubljem promišljanju i razumijevanju fenomena življenog kršćanstva unutar kulture kontrolirane totalitarnim sustavom a čije se posljedice i dan danas osjećaju u društvu u kojem živimo ; rasvjetljava pozadinu rasprave i različitosti mišljenja o Drugom vatikanskom koncilu u Hrvatskoj koja je tada bila dio Jugoslavije, unutar „Drugoga svijeta“ u ozračju komunizma ; pridonosi razvoju i proširenju poslanja vjernika laika u Crkvi.

Smiljana Rendić, Drugi vatikanski koncil, Glas Koncila, katoličko novinarstvo, komunizam u Hrvatskoj

nije evidentirano