hrvatski

Jezično jedinstvo i stilska razvedenost hrvatskih protestantskih tekstova 16. stoljeća

U 16. stoljeću hrvatski protestantski pisci u Urachu tiskaju tekstove glagoljicom, ćirilicom i latinicom nastojeći da njihova djela dopru do što šireg kruga čitatelja. Jedno je od tih djela i Spovid i spoznanie prave krsztianske vere koju su preveli Antun Dalmatin i Stipan Konzul 1564. godine te objavili na glagoljici i latinici. To je djelo prijevod kritičkoga izdanja Augsburške vjeroispovijesti koju je priredio Philip Melanchthon. Riječ je o nebiblijskom tekstu podijeljenom u dva dijela: u prvom je tiskan dvadeset i jedan članak ili „artikul“, a u drugom su tiskani duži članci o vjeri, dobrim djelima, o lošim običajima i drugo. U dosadašnjim proučavanjima hrvatskih protestantskih tekstova naglasak je uglavnom bio na Novom testamentu, a u posljednje se vrijeme proučavaju i nebiblijski protestantski tekstovi. Poznato je otprije da jezik biblijskih tekstova nije jednak jeziku nebiblijskih tekstova, tj. da biblijski tekstovi imaju znatno više hrvatsko-staroslavenskih obilježja. U ovom ću radu proučiti jezična, prije svega morfološka obilježja oblika u tekstu koji do sada nije jezično obrađivan (Spovid i spoznanie prave krsztianske vere) te ću ih usporediti s jezičnim obilježjima iz Novog testamenta. U zaključku se utvrđuje razlikuje li se jezik nebiblijskih protestantskih tekstova od jezika biblijskih tekstova koje su u istom vremenu objavili hrvatski protestanti.

protestanti, glagoli, Spovid, Novi testament

nije evidentirano