hrvatski

Prijenos viroida i biljnih virusa vodom

Biljni virusi i viroidi prenose se na razne načine, a onaj vodom pogotovo je zanimljiv budući da direktno utječe na poljoprivrednu proizvodnju. Istraživanje biljnih virusa u okolišnim vodama započelo je 80-ih godina dvadesetog stoljeća, a od tada su se metode koncentriranja i detekcije znatno razvile. Ove „stare“ metode ipak su se zadržale kao komplementarne novima. Danas se HTS-metode već učestalo primjenjuju u detekciji virusa i dijagnozama biljnih bolesti. Biljni virusi se najčešće ne nalaze slobodni u vodama, već u agregatima ili adsorbirani na čvrste materijale. Adsorbirani na čestice tla, biljni virusi mogu dugo sačuvati svoju infektivnost budući da interakcije s koloidnim česticama djeluju stabilizirajuće na njih. Neki biljni virusi relativno dugo mogu ostati stabilni i u vodi, čak i do nekoliko tjedana, međutim svoju infektivnost u vodi najduže zadržavaju viroidi sastavljeni samo od RNA-molekule. Sve više istraživanja usmjerava se na istraživanje uloga biljnih virusa u poljoprivredi, a posebice na hidroponske sustave koji će u budućnosti možda morati zamijeniti polja.

adsorpcija u tlu, biljne bolesti, biotestovi, hidroponija, koncentriranje virusa, navodnjavanje, sekvenciranje, zadržavanje infektivnosti

Ovo je završni seminar studentice preddiplomskog studija molekularne biologije Mirte Žagar i literaturno je istraživanje teme iz naslova.