hrvatski

OGRANIČAVANJE SLOBODE KRETANJA TRAŽITELJA AZILA S POSEBNIM OSVRTOM NA MJERU ZADRŽAVANJA

Migracijska i izbjeglička kriza koja je počela 2015 godine u EU, iznijela je niz pravnih i funkcionalnih problema Zajedničke europske politike azila. Jedna od najvećih posljedica su kršenja mnogih prava, poput prava na slobodu kretanja tražitelja azila (TA) unutar države u kojoj se vodi postupak povodom zahtjeva za azil, koja svakako može biti ograničena. Ovaj rad će se baviti ograničavanjem slobode kretanja TA u državi u kojoj se vodi postupak povodom zahtjeva za azil i primjenu mjere zadržavanja i zadržavanja u svrhu vraćanja. Nikome se ne smije ograničiti sloboda kretanja unutar države u kojoj se vodi postupak povodom zahtjeva za azil samo jer je TA, a u slučaju ograničenja, mjera zadržavanja u objektima zatvorenog tipa mora biti ultima ratio. Sloboda kretanja TA unutar države u kojoj se vodi postupak povodom zahtjeva za azil je zajamčena na međunarodnoj, europskoj i nacionalnoj razini, a razlozi za ograničavanje su konkretno određeni i taksativno navedeni. Pretpostavljanje slobode kretanja u državi u kojoj se vodi postupak povodom zahtjeva za azil temelj je za uživanje mnogih drugih prava koja pripadaju TA. Hipoteze ovoga rada su postavljene tako da se polazi od pretpostavke da ograničavanje slobode kretanja TA i izricanje mjere zadržavanja u praksi država članica EU nije u skladu s međunarodnim i europskim normama prava. U ovome radu će se analizirati međunarodni, europski i nacionalni pravni okviri odabranih poredbenih sustava (Njemačka, Švedska, Mađarska, Hrvatska) koji osiguravaju pravo na azil i ograničavanje slobode kretanja TA, uključujući maloljetnike, i primjenu mjere zadržavanja te zadržavanja do vraćanja. Za potrebe istraživanja, na primjeru Republike Hrvatske će se napraviti analiza sudske prakse svih upravnih sudova, kao i Visokog upravnog suda, vezanih za ograničavanje slobode kretanja TA mjerom zadržavanja, a komparativno će se prikazati i zakonodavni okviri, sudska praksa i pravna rješenja u Njemačkoj, Švedskoj i Mađarskoj, kao i praksa ESLJP i Suda EU. Svrha i cilj istraživanja je utvrditi je li zakonodavstvo država članica po pitanju ograničavanja slobode kretanja TA usklađeno s europskim i međunarodnim pravom, u kojoj mjeri države članice izriču mjere zadržavanja TA, na kojim razlozima temelje takve odluke, koriste li mjeru zadržavanja zaista kao ultima ratio, je li sve to u skladu s normama međunarodnog i europskog prava te utvrditi eventualno postojanje određenih problema u praksi te predložiti izmjene koje bi utjecale na rješavanje takvih problema. Na kraju rada će se prema dobivenim rezultatima istraživanja moći utvrditi jesu li hipoteze postavljene na početku ovoga rada potvrđene ili nisu.

azil ; tražitelj azila ; ograničavanje slobode kretanja ; zadržavanje ; EU ; Konvencija iz 1951.

nije evidentirano