hrvatski

Uloga Stanka Vraza i Ivana Kukuljevića Sakcinskog u istraživanju usmenoknjiževnog stvaralaštva zapadnougarskih i doljnoaustrijskih Hrvata

Već godine 1842. korespondencija Stanka Vraza i Ivana Kukuljevića Sakcinskog upućuje na njihovu svijest o potrebi upoznavanja i istraživanja moravskih, donjoaustrijskih i zapadnougarskih Hrvata. Svjestan bogatstva hrvatske usmene baštine i njezine važnosti za razvoj preporodne književnosti, Stanko Vraz uz slovenske bilježi i hrvatske usmene pjesme te u trećoj knjizi Kola, koju je sam uređivao, godine 1843. objavljuje 19 usmeno-lirskih pjesama iz Primorja, Istre, Donje Austrije i Zapadne Ugarske. U svojoj zbirci "Pesme", objavljenoj 1847., Kukuljević je dodao "narodne pesme puka harvatskoga", ukupno 112 pjesama koje je uglavnom i sam zapisao na području gdje je "puk koji pod imenom harvatskim živi", i to "kraj mora jadranskoga i tamo kraj rekah Kupe, Save, Drave, Mure, Taje, Lajte i Morave". Važan je Vrazov i Kukuljevićev prinos sakupljanju i objavljivanju hrvatskih usmenih pjesama te ih možemo smatrati predvodnicima organiziranoga sakupljanja i objavljivanja hrvatskoga usmenoknjiževnog blaga. U ovome se radu, dakle, analizira uloga Stanka Vraza i Ivana Kukuljevića Sakcinskog u istraživanju usmenoknjiževnog stvaralaštva zapadnougarskih i donjoaustrijskih Hrvata.

Stanko Vraz, Ivan Kukuljević Sakcinski, usmeno pjesništvo, zapadnougarski i doljnougarski (gradišćanski) Hrvati

nije evidentirano