hrvatski

Kuhačev putopis o zapadnougarskim Hrvatima u kontekstu dotadašnjih filoloških i etnografskih istraživanja

U putopisima hrvatskoga romantizma dominira domovinski itinerarij, zanimanje za jezik, običaje, kulturnu battinu i nacionalnu povijest. Slijedeći ideologiju hrvatskih romantičarskih putopisaca, utemeljenu na afirmaciji hrvatskih nacionalnih vrijednosti, Kuhač ciljem putovanja postavlja potragu i proširenje spoznaja o životu i kulturi zapadnougarskih Hrvata i posredovanje novih spoznaja matičnoj sredini. Putopisne reminiscencije s gradišćanskohrvatskoga govornog područja Kuhač je objavio u Viencu 1878. u putopisnom obliku i namijenio širokoj čitateljskoj publici. Iako je Kuhačev putopis prema dominantnom tipu diskurza bliži znanstvenom putopisu, pokazuje i neka izrazito literarna obilježja. Iz svojih putopisnih bilježaka priopćuje ono što može zanimati širu čitateljsku publiku te uz brojne rezultate etnografskog, lingvističkog i topografsko-statističkog istraživanja, Kuhač vješto pripovijeda o susretima i doživljajima na putovanju. Osim pronicljivog promatrača, Kuhač je vješt pripovijedač. Njegovo pripovijedanje s nizom zanimljivih potankosti i duhovitim komentarima čini njegove putopisne reminiscencije osobito zanimljivima za čitatelje. Zanimanje za hrvatski narodni život i običaje te smjer što ga je skupljanje, objavljivanje i vrednovanje narodnog stvaralaštva zadobilo u vrijeme ilirizma, zadržali su se tijekom cijelog 19. stoljeća. Hrvatska kulturna sredina u drugoj polovici 19. stoljeća već posjeduje određena znanja o Hrvatima u susjednim zemljama i njihovoj kulturnoj baštini, zahvaljujući svjedočanstvima brojnih hrvatskih intelektualaca, istraživača i sakupljača narodnoga blaga. Kuhač svojim istraživačkim radom i prikupljenom građom nastavlja put koji su započeli Stanko Vraz, Ivan Kukuljević Sakcinski i Fran Kurelac, proširujući i upotpunjujući znanja hrvatske kulturne sredine o zapadnougarskim Hrvatima. Prvi je istraživač koji je uz gradišćanskohrvatske pjesme zabilježio i napjeve te ih kasnije uvrstio u svoje opsežne zbirke Južnoslovjenskih narodnih popievaka (I.- IV.), tiskane u Zagrebu od 1878. do 1881. Zajedno s Kurelcem utirao je put sustavnom istraživanju pjesama gradišćanskih Hrvata, a njegov rad je važno svjedočanstvo s obzirom da se mogućnosti istraživanja hrvatskih narodnih manjina iz dana u dan mijenjaju i nestaju na određenim područjima. Istraživačkim rezultatima i spoznajama, koje temelji na vlastitom iskustvu i kritičkom odnosu prema izvorima, stvara vrijedne temelje za daljnja istraživanja kulture i povijesti gradišćanskih Hrvata.

Franjo Ksaver Kuhač ; putopis ; zapadnougarski Hrvati ; usmena književnost ; etnografija

nije evidentirano