hrvatski

Uvodnik

Dragi čitatelji, pri pisanju ovoga uvodnika promišljam o našoj kulturi i položaju glazbe i glazbenika unutar nje, a napose glazbenih pedagoga u ovome vremenu pandemije. Što karakterizira kulturu općenito, što su joj sastavnice i kakva joj je budućnost? Kulturu nikako ne treba promatrati jednoznačno jer ona to nije, i vrlo ju je teško ukratko defi nirati. Hrvatska enciklopedija kaže da je semantičko značenje latinske riječ cultura obrađivanje zemlje, njega tijela i duha, oplemenjivanje, poštovanje. Dakle višeznačna je to riječ. Takva su i tumačenja kulture. Terry Eagleton u knjizi Kultura diseminira ju na zbroj umjetničkih i intelektualnih djela, kao proces duhovnoga i intelektualnoga razvoja, kao sustav vrijednosti, običaja, vjerovanja i simboličnih postupaka prema kojima ljudi žive, ali je ona ponekad i cjelokupan način života. Kultura je drugačije određena u različitim kronološkim, geografskim i sociološkim aspektima, a Eagletonova sistematizacija navodi na promišljanja o osobnoj kulturi, o kulturi nacije, kulturi bivanja i djelovanja. Dakako, mi glazbenici pronalazimo svoje mjesto u kulturi – što je rezultanta naših umjetničkih i intelektualnih nastojanja prema i u glazbi. No trebamo li se time zadovoljiti ili ipak trebamo promotriti i širi sustav vrijednosti, običaja i vjerovanja, svoj razvoj i život u cjelini? Tek ako pristanemo na takav odnos prema kulturi, tada ćemo pomno njegovati i sve njezine sastavnice. Protekla godina dana promijenila je naš način življenja, a posebno u kontekstu glazbe i naših dotadašnjih, uobičajenih glazbeničkih aktivnosti. Dala nam je, međutim, prostora preispitati sebe, svoje vrijednosti i položaj u društvu u kojemu opstojimo, simbole naših izričaja i živote u cijelosti. Kamo i kako dalje kada nema koncerata na kakve smo naviknuli i kada su izvedbe uživo rijetke te za nevelik broj publike, kada se glazbena nastava (pa i natjecanja) smjestila nekoliko puta u virtualni prostor, a zborovi su zabranjeni – nameću se pitanja trebamo li uopće kulturu ; trebamo li usmjeriti sve svoje snage za opstanak glazbe u njezinim uobičajenim pojavnostima i manifestacijama ili ona u ovim vremenima i nije toliko bitna za preživljavanje i našu kulturu i identitet? I opet se vraćam Eagletonovim opservacijama jer u njima pronalazim putokaz za dalje, snagu za borbu za umjetnost, neka i dalje bude važna i prisutna sastavnica kulture, zavjet smislenoga življenja. Pronalazim smijer i svijetlu točku opstanka u pojašnjenjima da je kultura više odraz kako nešto radimo, a manje onoga što radimo i kada navodi da u trenucima kada se svakodnevno iskustvo doima bešćutnijim i osiromašenijim, to se više promiče ideal kulture. I upravo je danas kultura potrebnija nego ikada prije jer će nam ona dati snagu i smisao te ćemo lakše prebroditi sve izazove u kojima se nalazimo. Naš sustav glazbenoga obrazovanja, uključujući i glazbeni odgoj u općemu obrazovanju, ali i glazbeni amaterizam, jesu i trebaju i dalje biti čvrsti i postojani stupovi naše kulture i važan dio našega nacionalnog identiteta. Tomu mi učitelji glazbe, koji glazbu živimo i posredujemo ju mlađima, trebamo konstantno težiti i 4 isticati vrijednosti glazbe te bi nam to trebao biti primat i djelovanja i življenja. Tražeći od sebe samih maksimalnu kvalitetu, nadograđivanje vlastitih znanja i vještina stalnim usavršavanjima i u ovim vremenima, prilagođavajući se novim načinima izvedbe nastavnoga procesa, trebamo živjeti za trenutak kada ćemo se potpuno i cjelovito vratiti u koncertne dvorane, u nastavu u učionicama, posebice individualnu, čuvajući ju kao vrijedan biser pedagogije sviranja i pjevanja, zalažući se za buduće zajedničko muziciranje uživo, iskazujući svoj ushit i ljubav prema glazbi i svim oblicima poučavanja glazbe. Svojim glazbeničkim identitetom koji je svatko od nas gradio cijeli život i djelovanjem u sredinama našega življenja postajemo moderatori opstanka glazbene umjetnosti kao jednoga od gradivnih elemenata kulture. Premostiti nikada teža vremena za kulturu i život izazov je naše generacije glazbenih pedagoga i glazbenika svih profi la. Vlastitom posvećenošću i predanošću glazbi trebamo nadići trenutak u kojemu je maksima – ostati živ i zdrav – primarna preokupacija i egzistencijalno pitanje većine ljudi. Poslanje je glazbenika danas tražiti snagu u osobnoj kulturu, u sustavu vrijednosti, običaja, vjerovanja i simbola glazbe te, unatoč teškom vremenu, stvarati nova umjetnička i intelektualna ostvarenja i glazbenopedagoški intenzivno i predano djelovati.

Kultura, glazba, glazbena pedagogija, pandemija

nije evidentirano