hrvatski

Marija u sekularnoj kulturi. Teološko čitanje romana "Evanđelje po Mariji" autora Colma Tóibína

Povijesni lik Marije treba stavljati u dijalog s vremenom, prostorom, kulturom i konkretnim osobama. Jedino tako Marijin lik ostaje živ i njezin način življenja vjere se posreduje kao nenadmašiv primjer novim generacijama vjernika. Na taj način Marija ne ostaje samo povijesna žena iz 1. stoljeća, nego je trajno prisutna u svijesti vjere Crkve i pojedinca kao ona koja je bila obdarena posebnom ulogom u povijesti spasenja i koja je na nenadmašiv način ostvarila Božji poziv. Jedan od načina kako je Marija inkulturirana u pojedinom vremenu, tradiciji, svjetonazoru, jeziku i načinu života jest umjetničko i književno stvaralaštvo koje kroz povijest kršćanstva i kultura obiluje marijanskim temama. Autori su odabrali jedno suvremeno književno djelo, za koje smatraju da se može predstaviti kao tipična interpretacija Marije u suvremenoj kulturi, kojom prevladava sekularni svjetonazor. Riječi je o kratkom romanu irskoga pisca Colma Tóibína „The Testament of Mary“, čiji je naslov na hrvatskom jeziku netočno preveden kao „Evanđelje po Mariji“. U svome romanu irski pisac predstavlja Mariju dvadeset godina nakon raspeća njezina Sina, koja živi u Efezu, a dolaze joj dva muškarca s nakanom da zapišu njezinu verziju sjećanja na njezina Sina, njegovo djelovanje i njegovu smrt. Autori zaključuju da Tóibín u svome romanu ne predstavlja povijesnu Mariju evanđelja nego zapravo daje svoju predodžbu lika Marije. Njegovo djelo je primjer obrnute dinamike djelovanja vjere i kulture: sekularna kultura koja uzima vjerske sadržaje i prilagođava ih svome svjetonazoru. Tako se događa jedno izokretanje (inverzija) lika Marije kakav je utemeljen u Svetome pismu te kršćanskoj teološkoj i duhovnoj tradiciji. Marija je prikazana kao osoba bez vjere i povjerenja u Boga, koja nije vidjela smisla u djelovanju i poslanju svoga Sina te je na kraju života ostala ogorčena, zatvorena i do kraja dehumanizirana. Marija je u ovome romanu zapravo izokrenuta u „kontrakulturu“ kršćanskome svjetonazoru. Autori zaključuju da se u Mariji, kako je prikazana u ovome kratkome romanu, može više vidjeti tip suvremenoga sekulariziranog čovjeka zatvorena za transcendenciju, prepuštena provizornosti života, bez trajnoga životnoga smisla, spremnosti na žrtvu i na predanje za jedan viši cilj. U tom smislu, autori predlažu da se Tóibínov roman može čitati kao poziv da se istinski kršćanski lik Marije ponudi kao odgovor na egzistencijalna traženja suvremenoga čovjeka, koji je u romanu personificiran u anti-Mariji.

Marija ; sekularna kultura ; suvremena književnost ; Colm Toibin ; Evanđelje po Mariji ; Marija kao majka ; Isus Krist ; mater dolorosa

nije evidentirano