hrvatski

Razvoj metode za određivanje djelotvornosti inhibitora korozije armature u betonu temeljene na EIS

Korozija čelične armature najčešći je uzrok prijevremenog propadanja i skraćivanja uporabnog vijeka armirano – betonskih konstrukcija. U normalnim uvjetima eksploatacije beton daje čeliku odličnu korozijsku zaštitu. Međutim, korozija čelika se javlja ako beton nije prikladne kvalitete, ako struktura nije ispravno oblikovana za građevine izložene agresivnim tvarima ili ako okolina nije onakva kakva je predviđena ili se promjenila tijekom vijeka služenja konstrukcije. Volumen korozijskih produkata je četiri do šest puta veći od željeza. Ovo povećanje volumena uzrokuje vlačna naprezanja u zaštitnom sloju betona i kad ta naprezanja nadmaše vlačnu čvrstoću betona zaštitni sloj se ošteti pucanjem, mrvljenjem i odlamanjem. Osim gubitka zaštitnog sloja, armirano-betonska konstrukcija može zadobiti i oštećenje uslijed gubitka veze između betona i čelika i smanjenja poprečnog presjeka čelika. Korozija armature u betonu izazvana kloridnim ionima je glavni uzrok oštećenja i preranog prekida vijeka služenja armirano - betonskih građevina širom svijeta s golemim troškovima za održavanje, obnovu ili zamjenu. Ispitivanja korozije u armiranobetonskim konstrukcijama in situ dugo traju. Zbog toga je za projektiranje trajnih konstrukcijskih elemenata, te za odabir prikladnih materijala i zaštitnih sustava korisno upotrijebiti ubrzane procese korozije. Takvi ubrzani procesi služe za dobivanje kvalitativnih podataka o ponašanju armiranog betona pod djelovanjem agresivnog okoliša u relativno kratkom razdoblju od nekoliko mjeseci do tri godine. Ti podaci mogu biti posebno korisni kada je uporabni vijek elementa ili čitavog sustava ugrožen agresivnim okolišem. U ovom radu razvijena je metoda kojom se pomoću elektrokemijske impedancije može ocjeniti i usporediti djelotvornost inhibitora koji se dodaju u cement prilikom miješanja betona. Konvencionalne metode određivanja izdržljivosti armature u betonu nailaze na mnoge probleme i veći utrošak materijala. Metoda koju smo razvili je jednostavna i praktična sa mogućnošću dodatne inspekcije površine metala nakon završetka eksperimenta. Korišteni su Q paneli od ugljičnog čelika kao radne elektrode na koje su fiksirani stakleni cilindri, naknadno ispunjeni smjesom betona visine dva centimetra. Korišteni elektrolit je zasićeni kalcij hidroksid koji simulira pornu vodu, a ispitivanje je provedeno bez i sa 1%-tnom koncentracijom klorida u elektrolitu i smjesi betona. Ispitivanje je u tijeku, te se po završetku planira provesti mikroskopska analiza površina metala.

korozija ; EIS ; inhibitor ; armatura

nije evidentirano