hrvatski

Glazbena baština Zadra u 19. stoljeću / 19th- Century Zadar's Musical Heritage - Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja Sveučilišta u Zadru/ Robert Bacalja (ur.)

U svojoj tisućljetnoj povijesti Zadar, nekad glavni grad habsburške provincije Dalmacije, kao i brojni zapadnoeuropski gradovi, dostiže vrhunac stvaralačke i reproduktivne glazbene umjetnosti upravo u 19. stoljeću. Glazbeno- umjetnički projekt Glazbena baština Zadra u 19. stoljeću imao je zadatak javnim izvođenjem popularizirati i aktualizirati zadarsku glazbenu baštinu u suvremenoj glazbenoj reprodukciji i uputiti na nove interpretacije bogate zadarske glazbene baštine i autore koji se uglavnom nisu izvodili od 19. stoljeća. Pokrenut je idejom i zadaćom očuvanja baštine i nacionalnog identiteta, rezultat čega je i dvojezična monografija (na hrvatskom i engleskom jeziku) istoimenog naziva, s pripadajućim nosačem zvuka. Umjetnički voditelj ovog međunarodnog projekta bio je maestro Edo Mičić, voditelj cjelokupnog projekta Robert Bacalja, a glavna suradnica zadarska muzikologinja Katica Burić-Ćenan. Glazbene partiture preuzete su na lokacijama nekoliko hrvatskih gradova ‒ čuvara glazbene baštine ‒ od Državnog arhiva u Zadru, Franjevačkog samostana i crkve sv. Ante na Poljudu u Splitu do arhiva Samostana male braće u Dubrovniku. Svim skladbama dirigirao je maestro Edo Mičić – osim skladbi Franza von Suppèa (Missa Dalmatica) i Franje Sabalića (Christus factus est), kojima je dirigirao Jurica Šoša. Niz snimaka nastao je povodom prigode Dana Sveučilišta u Zadru, Glazbenih večeri u sv. Donatu, a u glazbenoj interpretaciji sudjelovala su i poznata glazbena imena poput Željka Zaplatića, Nele Šarić, Božimira Lovrića, Blanke Aždajić Medić, Bože Jurić-Pešića, Martine Lazar, Luke Šindije, ali i renomirani glazbeni kolektivi poput Simfonijskog orkestara Savaria, Hrvatskog pjevačkog glazbenog društva Zoranić i Zadarskog komornog orkestra. Reprezenti glazbene baštine glazbenici su rođeni u Zadru (Giovanni Salghetti-Drioli, Nikola Strmić, Franjo Sabalić, Franz von Suppè) ili pristigli iz drugih sredina (Giovanni Cigala, Luigi Basinelllo), a glazbena baština svoje je temelje nalazila u hrvatskoj glazbenoj tradiciji, napose crkvenoj glazbi i prigodnim crkvenim pjesmama (U s’e vrime godišta u Cigalinoj Pastorelli) ili Strmićevoj uvertiri opere La madre Slava (Još Hrvatska nij’ propala dok mi živimo Lj. Gaja) s motivom Livadićeve obrade, što, među ostalim, problematizira ova monografija. Projekt i monografija trebali bi biti poticaj daljnjim muzikološkim istraživanjima ove vrijedne kulturne građe, ali ujedno i koncertnim izvedbama koja bi oživjele duh međunarodne glazbene prijestolnice – grada Zadra.

glazbena baština ; zadarska glazba 19. stoljeća ; glazbene partiture ; zadarski glazbenici ; Glazbene večeri u sv. Donatu

nije evidentirano