hrvatski

Negar Djavadi, Dezorijentalna

Autorica uspijeva pobjeći od zamke angažirane književnosti, odnosno iskušenja da naprosto osuđuje iranski režim, Homeinijevu islamizaciju društva te prosvjetiteljski propovijeda. Premda je jasna u tezi da je islamizacija značila brisanje iranske tradicije i nasilno unificirala način života, nastoji razumjeti kompleksnost iranske situacije, u tekstu prikazuje mnogobrojne političke i kulturne aspekte zbilje. Doduše, i u tome je politička nota teksta: mišljenje pod vidom slobode je maštovita sloboda. Mnogi pisci pisali su dobre tekstove u okviru jasnih političkih određenja, a da su ostali velikim umjetnicima. Tako je i ovdje: autorica ne zazire od političkog područja i kroz njega sagledava svijet, s kreativnom strašću, potrebnom u naše doba raščaranosti. Djavadi je poetična u opisu ideoloških borbi u društvu koje je živjelo u predmodernim konstelacijama. Podsjećamo se što znači da dobra književnost ne propovijeda nego pokazuje. Kroz nju osjećamo život u hrabrosti ili strahu, u pravednoj borbi ili bijegu, s raznovrsnim modusima čovječnosti. Književnost je veličajna ako vrijednosti ostvaruje implicitno. Slično situaciji iz Zločina i kazne, gdje Dostojevski približava očaj koji Raskoljnikova navodi na zločin, ali istodobno osvještava banalnost zamisli koje dovode do toga, u romanu Dezorijentalna pratimo mnogobrojne situacije zbog kojih su se ljudi osjećali loše u neslobodnom iranskom društvu, kao stiješnjeni u uskom hodniku na kraju kojeg su zaključana vrata.

Literature, Iran, Djavadi

nije evidentirano