hrvatski

Infiltracijska tehnika terapije tvrdih zubnih tkiva

Razvojem moderne stomatologije, poboljšavanjem svojstava materijala i tehnika korištenih u kliničkoj praksi, mijenjao se i pristup terapiji tvrdih zubnih tkiva. Osnovni postulat i cilj kojem bi svaki doktor dentalne medicine dvadeset i prvog stoljeća trebao težiti jest izbjegavanje invazivnih zahvata, očuvanje tvrdog zubnog tkiva, prirodne anatomije i morfologije zuba u najvećoj mogućoj mjeri. Jedna od suvremenih metoda koja nam omogućuje ostvarenje ovoga cilja, a na čijem se istraživanju i uvođenju u širu kliničku primjenu još uvijek radi jest infiltracijska tehnika. Riječ je o mikroinvazivnoj metodi koja je prvotno zamišljena za liječenje inicijalnih karijesnih lezija, osobito onih lokaliziranih na aproksimalnim plohama zuba, ali se u novije vrijeme češće koristi u terapiji obojenja različite etiologije na glatkim, vestibularnim površinama. Princip djelovanja infiltracijske tehnike temelji se na prodiranju niskoviskozne smole, visokog penetracijskog koeficijenta, u pore unutar cakline koje su nastale kao rezultat demineralizacije, odnosno poremećaja u mineralizaciji cakline za vrijeme razvoja zuba. Na taj način povećava se mehanička čvrstoća zuba i omogućava remineralizacija demineraliziranog područja, ali i ispravljaju estetski nedostatci budući da se prodiranjem smole refraktorni indeks demineraliziranog zubnog tkiva približno izjednačava s onim zdrave cakline. Najbolji rezultati dobiveni su u terapiji diskoloracija nastalih kao posljedica dentalne fluoroze dok su u slučaju diskoloracija drugačije etiologije rezultati bili nešto skromniji, a maskiranje nepotpuno. Ukoliko je riječ o karijesnoj indikaciji, ICON se može koristiti kod lezija koje radiografski sežu do unutarnjeg caklinskog sloja, odnosno do vanjske trećine dentina dok u slučaju dubljih lezija njegova primjena nije indicirana.

mikroinvazivno ; infiltracija ; niskoviskozna smola

nije evidentirano