hrvatski

O jezike Marulićeve "Jutide"

Judita je, kao i ostala Marulićeva hrvatska djela, riznica hrvatskoga književnoga jezika na samom početku 16. stoljeća. Posebice je taj jezik zanimljivo razmatrati s aspekta historijske dijalektologije jer su razlike između čakavšti- ne, kajkavštine i hrvatske arhaične štokavštine u 16. stoljeću bile neusporedivo manje nego danas. U tom će se kontekstu razmotriti pojedine Marulićeve jezične realizacije koje nisu nužno bile preuzete iz crkvenoslavenskoga i iz ine književnojezične tradicije, premda su u literaturi takvima smatrane (npr. riječi črida, šereg). To ujedno olakšava istraživanje koje su realizacije temeljene na onodobnom organskom idiomu, odnosno idiomima. S aspekta historijske dijalektologije bit će razmatrane i neke poznate riječi, kao npr. hiža koja se smatrala kajkavizmom u Marulića. Osim leksičke analize, uključujući i specifičnosti leksičke semantike, jezikoslovna će analiza obuhvatiti različite jezič- ne razine. Također će se pokazati pojedina naglasna odstupanja od rime dvostruko rimovanoga dvanaesterca.

Marko Marulić, Judita, jezik

nije evidentirano