hrvatski

Forenzički značaj morfoloških i epigenetskih značajki sjekutića gornje čeljusti

Cilj: utvrditi postoji li spolni dimorfizam na centralnim incizivima muškaraca i žena kod ispitanika, utvrditi koji oblik zubi najbolje odražava spolni dimorfizam. Metode: Mjerenje duljine i širine centralnih inciziva (lijevo i desno) i bočnih inciziva (lijevo i desno) na RTG snimkama (ortopantomogramima) 99 uzoraka od kojih su 54 žene i 45 muškarci. Mjerenje duljine se provodilo na mezijalnoj plohi od incizalnog ruba do mjesta resorpcije kosti. Širina se mjerila na mjestu najšireg dijela zuba. U uzorak su bili uključeni zubi koji su imali kompozitne ispune, endodontske tretmane i abrazivne promjene, u dobi od 15 - 86. Dob ispitanika kod ženskog spola se kretala u rasponu od 15 – 86 godina dok kod muškarca se kretala u rasponu od 17 – 82 godine. Iz istraživanja je isključeno 6 uzoraka koji su imali do 2 fiksno protetska rada, 10 uzoraka koji su imali više od dva fiksno protetska rada, 7 uzoraka s bezubosti, 5 uzoraka sa slabom vidljivosti i 7 uzoraka koji imaju kombinaciju bezubosti na jednoj strani i fiksno protetskog nadomjeska na drugoj strani. Rezultati: Nije zabilježena statistički značajna razlika između mjera oblika zubi između muškog i ženskog spola. Mjere ne pokazuju spolni dimorfizam. Hipodoncija nije povezana sa spolom. Abrazija je povezana sa spolom ali je potrebno napredno istraživanje u kojoj mjeri je uzrok abrazije povezan sa spolom, a u kojoj mjeri sa starosnom dobi. Zaključak: Rezultati ovog mjerenja pokazuju kako morfološke mjere humane denticije nisu primjenjiva za procjenu spola u forenzičnim slučajevima.

identifikacija ; gornja čeljust ; morfoloke značajke ; epigenetske značajke

nije evidentirano