hrvatski

COVID-19 terapija – mjesto antibiotika? COVID-19 i antibiotici

Uvod s ciljem: Tijekom prosinca 2019. godine u Kini je identificiran prethodno nepoznat koronavirus nazvan SARS-CoV-2 (engl. severe acute respiratory syndrome coronavirus 2), a bolest koju uzrokuje nazvana je COVID-19 (engl. coronavirus disease 2019). Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je globalnu pandemiju 11. ožujka 2020., a prvi slučaj u Hrvatskoj dijagnosticiran je 25. veljače 2020. godine. U svakog bolesnika s COVID-19 potrebno je klinički procijeniti težinu bolesti (asimptomatska infekcija, blagi, srednje teški, teški i kritični oblik bolesti). Očekuje se da će oko 80 % oboljelih imati blagi oblik bolesti bez potrebe za hospitalizacijom, 15% bolesnika bit će hospitalizirano radi potrebe za oksigenoterapijom, dok će 5 % oboljelih biti liječeno u jedinicama intenzivne medicine. Do sada dostupna terapija za liječenje COVID-19 bolesti uključuje antivirusne lijekove, kortikosteroide, antagoniste interleukina 6, rekonvalescentnu plazmu, intravenske imunoglobuline, ostale antimikrobne lijekove, nadomjesnu terapiju kisikom, antitrombotičku profilaksu i ostalu simptomatsku terapiju, a cilj ovog rada bio je racionalizirati upotrebu antibiotika u liječenju ove virusne bolesti. Rasprava: Razlog upotrebe antibiotika u tijeku liječenja COVID-19 bolesti počiva na trima različitim teorijama. Prva je temeljena na prethodnom iskustvu u liječenju gripe i drugih koronavirusnih respiratornih bolesti, pri čemu je učestalost bakterijske infekcije zabilježena u 11 – 35 % slučajeva. Dosadašnja istraživanja o bakterijskim infekcijama u tijeku COVID-19 bolesti govore u prilog vrlo niske učestalosti takvih infekcija (3, 5 %), a većina bolesnika u trenutku hospitalizacije nema dokazanu bakterijsku koinfekciju. Najčešći izolati bili su Staphylococus aureus, Streptococcus pnuemoniae ili Haemophilus influenzae. Koinfekcija atipičnim bakterijama (Mycoplasma spp., Legionella spp.) rijetko je opisivana. Drugi razlog uporabe antibiotika moguća je in vitro antivirusna aktivnost određenih antibiotika, primjerice azitromicina, koji blokira ulazak virusa u stanice domaćina, i teikoplanina, koji je pokazivao antivirusni učinak prema ebolavirusu, virusu gripe, flavivirusima i drugim koronavirusima. Glavni razlog uporabe antibiotika u liječenju COVID-19 bolesti jest izrazito poremećeno opće stanje bolesnika pri hospitalizaciji i značajno povišeni biljezi upalnog zbivanja. Većina smjernica za liječenje COVID-19 zagovara racionalnu upotrebu antibiotika, no prema objavljenim istraživanjima oko 70 – 100 % bolesnika primi antibiotike iako se antibiotici ne preporučuju u rutinskoj praksi u bolesnika s blagom ili umjerenom pneumonijom. U teškim slučajevima antibiotici se također rutinski ne savjetuju, osim u slučajevima značajne progresije teškog općeg stanja u bolesnika hospitaliziranih dulje od 48 sati kada treba razmišljati o mogućoj nozokomijalnoj infekciji. U slučajevima već započete empirijske antibiotske terapije potrebna je redovita klinička revizija stanja, te se u slučaju nedokazane bakterijske infekcije ta terapija treba isključiti najkasnije peti dan liječenja. Svi mogući mikrobiološki uzorci trebaju biti uzorkovani prije uvođenja antimikrobne terapije. Ako je bolesnik hospitaliziran zbog teške pneumonije, empirijski lijek izbora je ceftriakson zbog dobrog djelovanja protiv pneumokoka i jednodnevne primjene. Upotrebu makrolida i fluorokinolona trebalo bi izbjegavati, a ako je potrebno djelovanje na atipične bakterije, lijek izbora je doksiciklin. U bolesnika na mehaničkojventilaciji antibiotsko liječenje potrebno je usmjeriti na bolničke infekcije i na pneumonije povezane s umjetnom ventilacijom. Zaključak: Osnova liječenja COVID-19 bolesti jest ublažavanje simptoma, sprječavanje komplikacija i napredovanja bolesti, simptomatsko i potporno liječenje. Posebno se naglašava potreba za racionalnom primjenom lijekova, pa tako i antibiotika, čime se potiče potreba za pokretanjem programa upravljanja antimikrobnim lijekovima radi praćenja odgovarajuće uporabe antibiotika.

SARS-CoV-2 ; COVID-19 ; antibiotici

nije evidentirano