hrvatski

O ličkim govorima i njihovoj (ne)istraženosti

Govore ličkoga područja možemo promatrati dvostruko: kao čakavske i kao štokavske. Unutar čakavskoga narječja ti su govori ikavsko- ekavski, a dijele se na dva poddijalekta: kontinentalni i rubni. Čakavci su koncentrirani u nekoliko skupina: oko Otočca, oko Jezerana i Brinja te oko Kutereva. Štokavski lički govori pripadaju dvama novoštokavskim dijalektima: novoštokavskom ikavskom (zapadnom) i novoštokavskom (i)jekavskom (istočnohercegovačkom) dijalektu. Novoštokavci su ikavci zastupljeni oko Gospića, oko Lovinca i Svetoga Roka, u zoni prema Kordunu, a rasprostranjenost novoštokavaca (i)jekavaca danas tek treba utvrditi. Prema relevantnim saznanjima, lički jezični mozaik u ovome stoljeću upotpunjava i istočnobosanski dijalekt, donesen u Liku novim naseljavanjem stanovnika s područja Bosne i Hercegovine. Istraženost toga područja ne može se smatrati potpunom, dapače, manji je broj radova koji se bave ličkim, bilo čakavskim, bilo štokavskim govorima. Najveći broj dijalektoloških radova na tu temu potječe još iz druge polovice 20. stoljeća, a u kasnijoj se literaturi oni predstavljaju najčešće u sintetskim radovima ili pojedinim izvješćima. Poneki su punktovi obuhvaćeni upitnikom za Hrvatski jezični atlas. Svoj su obol u istraživanju ličkih govora dali Milan Dragičević, Pavle Ivić, Božidar Finka, Milan Moguš, Stjepko Težak, Josip Lisac, Iva Lukežić, Sanja Vulić i dr., no na području Like i njene okolice iscrpnije su istraženi tek poneki punktovi. Stoga je namjera ovoga rada da se lički govori predstave u kontekstu (ne)istraženosti, a pritom istaknu oni koje je potrebno promptno zabilježiti, znanstvenim aparatom analizirati i valorizirati na mapi hrvatske kulturne baštine.

lički govori, ikavsko-ekavski dijalekt, novoštokavski ikavski dijalekt, novoštokavski (i)jekavski dijalekt, dijalektološki radovi

nije evidentirano