hrvatski

PRAVO OSOBA S DUŠEVNIM SMETNJAMA NA SASLUŠANJE KAO PRETPOSTAVKA OSTVARENJA NJIHOVOG PRAVA NA PRISTUP SUDU

Smatranje osobe s invaliditetom objektom, umjesto subjektom prava, praksa je hrvatskih sudova koja je u više navrata bila predmetom odlučivanja pred Europskim sudom za ljudska prava. Sukladno praksi tog Suda, kao i Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom te su osobe, ravnopravno svima drugima, nositelji određenih prava i obveza. Europski sud za ljudska prava je zaključio da je u suprotnosti s načelom kontradiktornog postupanja donijeti odluku o sporu bez da se prije toga vidjelo i saslušalo stranku. Pravo na saslušanje je pretpostavka kontradiktornog raspravljanja na sudu jer strankama omogućuje da iznose činjenice i osporavaju dokaze. Poštivanjem prava na saslušanje i u slučajevima kada su u pitanju osobe s invaliditetom (u ovom radu konkretno osobe s duševnim smetnjama), ostvaruje se njihovo temeljno pravo na pristup sudu ravnopravno s ostalim osobama. Dok je Obiteljskim zakonom za određene vrste postupaka, izmjenama iz 2015. godine, proširena mogućnost osoba s duševnim smetnjama na pristup sudu, Zakon o parničnom postupku, unatoč nedavnim izmjenama i dalje ne predviđa mogućnost samostalnog obavljanja radnji u postupku tim osobama, a pravo na saslušanje ostavljeno je, bez izuzetaka, na diskrecijskoj ocjeni suda. U zaključku autorice iznose stajalište da bi, sukladno zdravstvenim mogućnostima, saslušanje osobe s duševnim smetnjama, trebalo biti omogućeno i u drugim postupcima koji se tiču te osobe, a ne samo u odnosu na nekolicinu onih navedenih u Obiteljskom zakonu.

pravo na saslušanje ; pravo na pristup sudu ; parnična sposobnost ; osobe s duševnim smetnjama

nije evidentirano