hrvatski

Kompozicijska teorija Miltona Babbitta i analiza "Triju skladbi za klavir" (1947.)

Kompozicijska teorija Miltona Babbitta oslanja se na Schönbergove i Webernove postupke te ih proširuje na organizaciju svih parametara glazbe. Korijeni svih inovacija koje je predstavio kroz svoje dugo stvaralaštvo vidljivi su već u ranom opusu. Neke od inovacija predstavljene su u analizi Triju skladbi za klavir [Three Compositions for Piano], a uključuju teoriju o svekombinatornim heksakordima, predsređivanje građe materijala u potki, organizaciju ritma i ostalih parametara. Prva od Triju skladbi za klavir često se spominje u literaturi, više je puta analizirana i često se uzima kao primjer za Babbittove uobičajene kompozicijske postupke. To nije slučaj s drugim dvjema skladbama, o kojima se gotovo uopće nije pisalo. Formalno-tehnička analiza otkriva povezanost i artikulaciju materijala u svakoj skladbi posebno, ali i na razini trostavačne cjeline. Osim materijala i načina njegova predsređenja ova analiza ispituje i druge, slušno prepoznatljive elemente i nastoji ih povezati s formom svake od triju skladbi.

Milton Babbitt ; Tri skladbe za klavir ; dodekafonija ; serijalna glazba ; analiza ; percepcija serijalne glazbe

nije evidentirano