hrvatski

Svištovski mir 1791

Potpisivanjem mirovnog sporazuma u Svištovu u kolovozu 1791. okončan je posljednji službeni rat između Habsburške Monarhije i Osmanskog Carstva. Unatoč velikim očekivanjima i jakom vojnom angažmanu, Habsburška je Monarhija nakon više godina krvavih sukoba uspjela u svom posjedu zadržati tek Staru Oršavu na području Banata i 955km2 teritorija uz današnju granicu Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine. Novo stečeni prostor inkorporiran je u sastav Karlovačkog generalata, a podplješivička sela, dakle i Zavalje, uključena su u sastav Otočačke pukovnije. Tim činom uslijedilo je jedno potpuno novo povijesno razdoblje u povijesti promatranog prostora, jer su Zavalje i okolna sela, po prvi puta u nama poznatom povijesnom razvitku, na duži period separirana od svog prirodnog gravitacijskog centra – Bihaća. Prelazak Plješivice i približavanje granične linije u neposrednu blizinu Bihaća predstavljalo je za habsburške vlasti veliki izazov. Promijenio se strateški kontekst te je trebalo ustrojiti i osigurati novi kordon Otočačke pukovnije. Formiranje novog kordona je pak, uz izgradnju novih pograničnih fortifikacija, prije svega pretpostavljalo intenzivnu kolonizaciju tada demografski opustošenog i devastiranog prostora. Stoga ću se u izlaganju fokusirati na strateške implikacije formiranja novog kordona Otočačke pukovnije te na karakteristike procesa kolonizacije referentnog prostora u godinama nakon Svištovskog mira.

Habsburška Monarhija, Osmansko Carstvo, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Vojna Krajina, Karlovački generalat, Svištovski mir, 18. stoljeće, rat, pograničje, kordon

nije evidentirano