hrvatski

Antimikrobna rezistencija netuberkuloznih vrsta bakterija roda Mycobacterium izdvojenih iz domaćih i divljih životinja

U razdoblju od 2014. do 2016. godine na prisutnost Mycobacterium sp. bakteriološki smo pretražili ukupno 593 uzorka različitih organa i tkiva podrijetlom od 153 životinje iz 14 županija i Grada Zagreba. Pripadnike roda Mycobacterium izdvojili smo iz ukupno 80 životinja (52%), i to 29 (36, 2%) domaćih i 51 (63, 7%) divlje životinje, a izdvojili smo ukupno 84 izolata. U istraživanje je također bio uključen 71 arhivski izolat netuberkuloznih mikobakterija podrijetlom iz 22 (31%) domaće i 49 (69%) divljih životinja iz devet županija i Grada Zagreba. Od ukupno navedenih 155 izolata, 106 (68, 4%) smo opisali kao pripadnike brzorastućih, a 49 (31, 6%) kao pripadnike spororastućih mikobakterija. Pripadnost rodu Mycobacterium izdvojenih izolata dokazali smo metodom lančane reakcije polimerazom umnožavanjem regije 16S rRNK gena i gena koji kodira 65 kD antigen prisutnih u svih mikobakterija. Dokazivanje vrsta navedenih izolata nastavili smo metodom specifične hibridizacije pomoću testova “Geno Type® Mycobacterium CM i AS” kojima smo uspješno tipizirali 61 (39, 4%) izolat do razine vrste. Sve izdvojene izolate kojima je potvrđena pripadnost M. avium kompleksu (MAC) podvrgnuli smo amplifikaciji integriranog insercijskog slijeda IS901 radi određivanja podvrste. Kod preostala 94 izdvojena izolata umnožili smo dijelove DNK sekvenci najkonzerviranijih regija, 16S rRNK, rpoB, hsp65 gena, te međugenske ITS regije. Međusobnom usporedbom rezultata dobivenih analizom navedena četiri gena, pripadnost vrsti uspješno smo odredili kod 72, 3% (68/94) izolata. Devet izolata opisali smo kao ʺNajsličnije Mycobacterium + vrstaʺ, dok kod preostalih 17 izolata vrstu nismo uspjeli odrediti. Navedenim metodama opisali smo ukupno 20 različitih vrsta netuberkuloznih mikobakterija (NTM) i šest ʺNajsličnijihʺ vrsta. Ispitivanje antimikrobne osjetljivosti proveli smo tehnikom mikrodilucije u bujonu korištenjem VersaTREK kit-a za brzo i spororastuće mikobakterije. Ispitivanje je obuhvatilo ukupno 47 izolata pripadnika devet različitih spororastućih vrsta i jednu ʺNajsličnijuʺ, i to M. avium spp., M. celatum, M. flavescens i ʺNajsličnije M. flavescensʺ, M. gordonae, M. intermedium, M. kansasii, M. kumamotonense, M. nonchromogenicum i M. triviale. Ispitani sojevi pokazali su najveći postotak otpornosti na flouorokinolone, i to na moksifloksacin (77, 3%) i ciprofloksacin (65, 4 %), slijede doksiciklin (77%), trimetoprim – sulfametoksazol (65, 4%), linezolid (61, 4%) i amikacin (6, 8%). Visoki postotak otpornih sojeva opisan je i na pripadnika rifamicina rifampin (76, 9%), dok je na rifabutin postotak bio znatno niži (7, 7%). Osjetljivost svih izolata opisana je samo na makrolid klaritromicin. Također, ispitali smo ukupno 91 izolat pripadnika 11 različitih brzorastućih vrsta i četiri ʺNajsličnijeʺ, i to M. agri, M. arupense, M. chitae i ʺNajsličnije M. chitaeʺ, M. elephantis, M. fortuitum, M. neoaurum i ʺNajsličnije M. neoaurum ʺ, M. peregrinum, M. phocaicum, M. porcinum, M. pulveris, M. vaccae i ʺNajsličnije M. vaccaeʺ, te ʺNajsličnije M. septicumʺ. Ispitani sojevi pokazali su najveći postotak otpornosti na skupinu cefalosporina, i to na cefepim (57, 5%) i cefriakson (47, 2%), dok je na cefoksitin taj postotak bio znatno niži (3, 5%). Slijede amoksicilin/klavulonska kiselina (31%), klaritromicin (23%), imipenem (3, 5%), te linezolid (1, 2%) i trimetoprim/sulfametoksazol (1, 2%). Unutar skupine aminoglikozida postotak otpornih sojeva na tobramicin je iznosio 14, 9%, dok su na amikacin svi bili osjetljivi. Na tetracikline, tj. na doksiciklin opisano je 10, 4% otpornih izolata, te na minociklin 6, 9%. Na skupinu fluorokinolona, opisano je 1, 2% otpornih sojeva na ciprofloksacin, dok su na moksifloksacin svi bili osjetljivi. Usporedbom osjetljivosti sporo i brzorastućih izolata NTM-a uočili smo značajne razlike u otpornosti na određene antibiotike, a otpornost je bila izraženija kod spororastućih vrsta. Među vrstama spororastućih mikobakterija otpornost je bila podjednaka, dok je među brzorastućim ona bila izraženija u vrsta M. fortuitum, M. neoaurum, M. vaccae i M. porcinum. Nismo uočili značajne razlike u pojavnosti otpornih sojeva izdvojenih iz domaćih i divljih životinja, kao niti razlike u različitim godinama promatranja. Također, razlike u pojavnosti otpornih sojeva porijeklom iz različitih županija nisu bile statistički značajne, a nisu uočene niti razlike u zastupljenosti opisanih vrsta po županijama RH. Izdvojeni sojevi kako iz domaćih tako i divljih životinja pokazali su visoke postotke otpornosti na većinu antibiotika koji su preporučeni za liječenje u humanoj medicini što ukazuje na zoonotski potencijal i moguće izazove u liječenju infekcija uzrokovanih NTM- ama u ljudi, te indicira na moguću ulogu životinja kao rezervoara višestruko otpornih sojeva NTM-a.

Mycobacterium, netuberkulozne mikobakterija, brzorastuće, spororastuće, antimikrobna otpornost, zoonotski potencijal

nije evidentirano