hrvatski

Otpremnine u članicama EU-a

Razmjerno je teško precizno sistematizirati, klasificirati i uspoređivati nacionalne sustave otpremnina, s obzirom da države imaju različite tradicije i odnose u pogledu isplata radnicima po prestanku ugovora o radu. Otpremnine imaju različite namjene: primjerice, materijalno naknađuju radnike u slučaju otkaza ugovora o radu, uvjetovanog nekim posebnim razlozima, načinima ili brojem zaposlenih radnika, ili jednostavno naknađuju u slučaju bilo kojeg drugog oblika prestanka ugovora o radu. Stoga se sistematizacija i klasifikacija može osnivati na pravnom izvoru za pravo na otpremninu. U EU 23 države članice imaju nacionalni sustav otpremnina koji se temelji na zakonskom uređenju i propisivanju. U četiri države članice EU – Češkoj, Malti, Rumunjskoj i Švedskoj – pravo na otpremninu proizlazi iz uređenja kolektivnim ugovorima. Tako ne postoji niti jedna država članica EU koja nema nacionalni sustav otpremnina sveobuhvatan preko cijelog gospodarstva. Potrebno je ipak podsjetiti kako je svako sistematiziranje i klasificiranje u značajnoj mjeri podložno proizvoljnošću. Važno obilježje svakog nacionalnog sustava otpremnina jest definicija i razine naknade, pri čemu postoji gotovo opća uvjetovanost, da se otpremnina određuje trajanjem staža radnika kod poslodavca i razlogom prestanka ugovora o radu.

Otpremnine ; EU ; radno zakonodavstvo ; radni odnosi

nije evidentirano