hrvatski

Knjižnice u dobu post-istine: etičke i epistemološke dileme

Knjižničarstvo je svojim etičkim načelima i postavkama profesionalnog identiteta, implicitno i eksplicitno, utemeljeno u idejama intelektualnih sloboda pojedinaca, prava na znanje i neometanog pristupa informacijama, emancipacije pojedinca i demokratizacije društva. Navedene su vrijednosti postojane bez obzira na drastične promjene u informacijskim okruženjima, a njihov značaj danas svakako potenciraju fenomeni društvene stvarnosti koji narušavaju navedene vrijednosti a pripisuju se post-istini. Pojam post-istine odnosi se na stanje u kojem umjesto objektivnih činjenica, na društvo i oblikovanje javnog mijenja utječu emocije, pojedinačni stavovi i osobna vjerovanja. Takav kontekst, koji potiče i legitimira alternativne/pseudoznanstvene činjenice kao jednakovrijedne onim znanstvenima, pokreće zabrinjavajuće društvene procese, stvarajući konfuziju i kontroverzu tamo gdje one ne postoje. Opisani trendovi i stanje potvrđuju aktualnost izvornih vrijednosti knjižnica koje bi, po analogiji, trebale imati valjani odgovor na izazove ere post-istine. Rad će razmotriti poziciju i potencijal vrijednosti i praktičnih pristupa knjižničarske profesije, a pritom će ih i preispitati, napose koncepte pristupa informacijama ili informacijskog/medijskog opismenjavanja. Predložit će se transformacija uvriježenih pristupa i zagovarati osvještavanje pojava koji su dio diskursa o post-istini, poput algoritamske konstruirane stvarnosti, motiviranog rasuđivanja i relativizma, te njihovih protuteža u vidu metakognitivnih strategija, kritičkog razumijevanja informacijskog okruženja i informacijskih interakcija. Zaključni dio rada prikazuje početne napore knjižničarske zajednice u vidu dokumenata, okvira ili koncepata koji predstavljaju važne aktivne točke otpora fenomenima post-istine.

post-istina, knjižnice, motivirano rasuđivanje, pristranost, algoritmi, informacijska pismenost

nije evidentirano