hrvatski

Promjene u dentalnom i parodontnom statusu kod pacijenta sa šećernom bolesti i lošom glikemijskom kontrolom u višegodišnjem sustavu parodontološkog praćenja - prikaz slučaja

Ciljevi: Šećerna bolest skupina je metaboličkih poremećaja koje karakterizira hiperglike- mija kao posljedica smanjenog ili potpunog izostanka lučenja inzulina, smanjene stanične osjetljivosti na njegovo djelovanje ili njihove kombinacije. Nekontrolirana šećerna bolest ima značajan negativan utjecaj na parodontno zdravlje i rizik od nastanka karijesa. Cilj ovog prikaza slučaja jest predstaviti muškarca mlađe odrasle dobi koji pati od dentalne anksioznosti, sa šećernom bolesti tipa I i kontinuirano lošom glikemijskom kontrolom, nakon gotovo tri godine praćenja. Materijali i metode: Pacijenta je nadležni stomatolog uputio na Zavod za parodontologiju zbog generaliziranog krvarenja gingive. U vrijeme prvog pregleda (prosinac 2017.) bio je star 24 godine. Iz opće medicinske anamneze izdvaja se dijagnoza šećerne bolesti tip I, zbog čega je od 15. godine života na inzulinskoj terapiji, ali je glikemijski nekontroliran (HbA1c >8, 7%). Pati od dentalne anksioznosti te je nesaniranog zubala. Kliničkim pregledom utvrđena je generalizirana upala gingive (FMBS 100%), neadekvatna oralna higijena (FMPS 100%), džepovi do 4 mm dubine na >30% mjerenih mjesta, radiografski uočljiv tek početni gubitak kosti (10%). Dijagnosticiran mu je generalizirani parodontitis Stadij I, razred C (Klasifikacija parodontnih bolesti 2017.) Dane su upute u oralnu higijenu uz demonstraciju u usnoj šupljini i provedena je nekirurška parodontna terapija. Pacijent je potom uključen u potpornu parodontološku terapiju, međutim suradnja izostaje – neredoviti dolasci svakih 6 – 12 mjeseci, kontinuirano loša oralna higijena, nespremnost za sanaciju. Rezultati: Pacijent dolazi na kontrolni pregled u kolovozu 2020. godine na vlastito inzistiranje. Posljednji nalaz (prosinac 2019.) HbA1c 13%. Parodontološki status odlikuje prisutnost tek 3 džepa od 4mm, ostale dubine sondiranja u razini su fizioloških, ali uz prisutnost generaliziranog krvarenja pri nježnom sondiranju. Kruna zuba 22 potpuno destruirana karijesom. Zubalo i dalje nesanirano. Pacijent pokazuje motivaciju za daljnjom restaurativnom i protetskom sanacijom zubala. Zaključak: Loša glikemijska kontrola, neadekvatna oralna higijena, izostanak kontrolnih pregleda primjerene učestalosti u skladu s rizičnosti pacijenta i nesuradljivost doprinijeli su značajnom pogoršanju dentalnog statusa pacijenta, uz perzistiranje upale gingive. Suradnja s nadležnim specijalistom endokrinologije nužna je za postizanje bolje kontrole bolesti i, posljedično, oralnog zdravlja. Strategije za kontrolu dentalne anksioznosti i kontinuirana remotivacija pacijenta nužni su za njemu potrebno sveobuhvatno i dugoročno uspješno stomatološko liječenje.

parodontitis ; gingivitis ; šećerna bolest ; karijes

nije evidentirano