hrvatski

Određivanje klonalnosti T i B- stanica u limfomima

Uvod. Limfomi čine heterogenu skupinu malignih bolesti T i B-stanica, uglavnom limfocita, rijetko i prirodnoubilačkih stanica. Specifične su citomorfologije i histomorfologije, nastaju uslijed genetskih grešaka, a dijagnoza i klasifikacija limfoma se temelji na kliničkoj slici, morfologiji i imunološkim i genetskim značajkama stanica. Za postavljanje dijagnoze limfoma ponekad je potrebna i molekularna analiza određivanja klonalnosti, odnosno preuredbi u genima za T-stanične receptore (TCR) i/ili u genima za teški ili laki lanac imunoglobulina (Ig) lančanom reakcijom polimeraze (PCR). Cilj rada je pokazati da iako većina laboratorija u rutinskoj dijagnostici limfoma određuje samo preuredbu u TCR Gamma (TCRγ) i genu za teški lanac Ig (IgH), valja slijediti smjernice europske mreže BIOMED-2 (EuroClonality konzorcija) koje ukazuju na potrebu molekularne analize preuredbi i u genima za TCR Betta i Gamma (TCRβ i TCRγ) i u genima za teški lanac Ig (IgH) i laki lanac kappa (IgK). Materijal i metode. Sukladno smjernicama europske mreže BIOMED-2 učinjena je molekularna analiza preuredbi (IgH i IgK, TCRβ i TCRγ) u svježim uzorcima (39 ; od toga 24 punktata limfnog čvora, 9 punktata koštane srži i 6 venske krvi) i arhiviranim uzorcima (54 ; tkivo uklopljeno u parafin). Uz višestruki (multiplex) PCR pretražene su preporučene regije za IgH (FR1-3-JH, DH-JH, DH7- JH), IgK (Vk-Jk, Kde), TCRβ (Vb-Jb, Db-Jb) i TCRγ (Vy1- 8, Vy10, Vy9-Vy11) uz komercijalne IVD kitove (IdentiClone™ IGH and IdentiCloneTM IgK Gene Clonality Assay, IdentiClone® TCRB and IdentiClone® TCRG Gene Clonality Assay ; InvivoScribe, SAD), a produkti umnažanja su nakon elektroforeze na poliakrilamidnom (PAGE) gelu vizualizirani i analizirani prema preporučenom protokolu europske mreže BIOMED-2. Rezultati. Tijekom 2019. godine od ukupno 102 dostavljena uzorka njih 93 je bilo odgovarajuće kvalitete za molekularnu analizu preuredbi (91, 2%). U 9 uzoraka (8, 8% ; 3 punktata limfnog čvora i 6 tkiva uklopljenih u parafin) je umnoženi fragment DNK bio manji od 200 parova baza (pb). Svježi uzorci venske krvi, punktata limfnog čvora i koštane srži su bolji izbor u odnosu na uzorke tkiva uklopljene u paraffin (umnoženi fragmenti DNK veličine do 600 pb vs. 300 pb). U 5 uzoraka (5/38 ili 13, 2% ; molekularna analiza preuredbi IgH i IgK) nađena je slika klonalne populacije B- limfocita, odnosno u 14 uzoraka (14/55 ili 25, 5% ; molekularna analiza preuredbi TCRβ i TCRγ) nađena je slika klonalne populacije T- limfocita. Zaključci. Molekularna analiza preuredbi sukladno smjernicama europske mreže BIOMED-2 omogućila je njenu primjenu u rutinskoj dijagnostici limfoma, no nalaz klonalne populacije T- ili B-limfocita nije dovoljan dokaz u prilog dijagnozi limfoma i valja ga tumačiti oprezno i u kontekstu ostalih nalaza (morfološkog, imunološkog i patohistološkog).

određivanje klonalnosti ; limfomi

nije evidentirano