hrvatski

Teorija federalizma Johna C. Calhouna: Značenje i suvremena relevantnost doktrine suglasnih većina i doktrine državnih prava

U disertaciji se analiziraju temeljne teorijske postavke učenja o federalizmu američkog državnika i političkog teoretičara Johna C. Calhouna, ukazuje na njegov fundamentalni doprinos pravno-političkoj teoriji u razmatranju problematike federalizma i konfederalizma te suvremenu relevantnost njegove misli, a prvenstveno doktrine suglasnih većina i doktrine državnih prava, u osmišljavanju institucionalnih rješenja u federalnim, odnosno duboko podijeljenim, društvima. U radnji se izlažu najvažniji izvorni doprinosi Calhouna kao teoretičara federalizma, a oni se ogledaju u - njegovoj tezi o teoretskoj neutemeljenosti savezne države, u njenom suvremenom poimanju, kao istinskog federalnog sustava, - elaboriranju razloga zbog kojih suvremena savezna država tendencijski završava u unitarnoj državi, - definiranju mehanizama koji omogućuju očuvanje biti samog federalnog sustava – ustavne podjele ovlasti između središnje i državnih vlada te - naglašavanju principa konsensusa i kompromisa kao temeljnih principa u funkcioniranju svakog istinskog federalnog sustava. U suštini, najvažniji je doprinos Calhouna političkoj teoriji u njegovu izlaganju i formuliranju rješenja problema odnosa većine i manjine u jednom federalnom društvu, opasnosti za ustavnu demokraciju i ljudsku slobodu od većinske vladavine, odnosno zaštite manjine od tiranije većine u demokratskom sustavu vlade putem konsensualnog odlučivanja, kojeg će Calhoun nazvati odlučivanjem putem suglasnih većina. Calhounova politička misao neodvojiva je od njegove specifične intelektualne i društvene sredine, a to je agrarni, robovlasnički, aristokratski sustav američkog juga u razdoblju prije građanskog rata. Ona je rezultat izrazite segmentacije i raskola američkog društva u prvih 60-tak godina prošlog stoljeća, koji je proizašao iz temeljnih protivurječnosti i sukoba interesa i vrijednosnih sustava industrijsko-nerobovlasničkog-demokratskog sjevera i agrarno-robovlasničkog-aristokratskog juga Sjedinjenih Država. Kada su razlike u društveno-ekonomskom sustavu narasle do takvog stupnja da je postalo nemoguće doći do suglasnosti sjevera i juga o politici federalne vlade, nužna je posljedica bila uspostavljanje predominacije sjevera, koji je bogatstvom i stanovništvom (dakle biračkom snagom) sve više nadmašivao jug, te je Calhoun sagledavao položaj južnih država kao “fiksne i beznadežne manjine”. Calhoun kao teoretičar federalizma važan je, kao prvo, zbog svoje teze o teoretskoj neutemeljenosti savezne države, u njenom suvremenom poimanju, kao istinskog federalnog sustava, odnosno on je prvi teoretičar federalizma koji odbacuje koncept savezne države, odnosno federacije, kao federalnog sustava. Za njega je američki sustav samosvojni sustav, koji se razlikuje od konfederacije s jedne, a nacionalne (unitarne) vlade s druge strane. Taj sustav Calhoun naziva federalnom republikom ili federalnom vladom. Federalna republika za Calhouna ima istinski federalan karakter, jer se radi o vladi država ujedinjenih u političkom savezu. Američka je vlada federalna jer je ona “vlada jedne zajednice država, a ne vlada jedne jedinstvene nacije ili države”, ona je federalna stoga što je stvorena ugovorom između suverenih državnih zajednica. Upravo iz tog razloga američki Ustav ima federalan karakter. Američka je vlada federalna jer je uspostavljena od strane država i za države, kao njene članice, bez bilo kakva sudjelovanja ili posredništva naroda, promatranog u cjelini kao da čini jednu naciju. Ovlasti te vlade proizlaze iz ugovora država, njena tijela proizlaze iz država, izmjene federalnog ugovora proizlaze iz odluka država. Teoriju ustavnih vlada i doktrine suglasnih većina Calhoun će izložiti u Raspravi o vladi, svom najvažnijem teoretskom djelu. U tom će djelu Calhoun apstraktno i bez bilo kakva direktnog osvrta na američki sustav iznijeti temeljne postavke svoje ustavne teorije. No, to djelo nužno je čitati zajedno s drugim Calhounovim djelom – Raspravom o Ustavu i vladi Sjedinjenih Država. Ta dva djela čine jednu cjelinu. U biti, Rasprava o vladi samo je uvod za Raspravu o Ustavu i vladi SAD. Teorijsko i praktično izlaganje doktrine suglasnih većina u ta dva djela ne mogu se čitati zasebno. Calhounov je krucijalni intelektualni doprinos u formuliranju logički cjelovite državno- pravaške teorije u uvođenju instituta narodne konvencije, kao utjelovljenja narodne suverenosti i mehanizma djelovanja država u obrani njihovih suverenih prava te njenog povezivanja s procedurom izmjena izvornog federalnog ustavnog ugovora. Calhounova je doktrina bila tako kompleksna da nije bila shvaćena, a još manje prihvaćena, ni od njegovih suvremenika. No, niti oni analitičari koji osporavaju Calhounovu teoriju ne mogu poreći da je on izvanredno oštroumno dijagnosticirao problem američkog federalizma i konstitucionalizma u prvoj polovici 19. stoljeća. Polazeći od premise da postoji jedna trajna većina (država) koja kontrolira zakonodavnu i izvršnu vlast, a posredno i sudbenu, da ta većina koristi federalnu vladu radi realiziranja svojih interesa, na račun interesa manjine, da ta većina u donošenju zakona može zaobići ustavna ograničenja na način da nametne svoju interpretaciju ustavnih ovlasti, postavlja se pitanje kako zakočiti tu većinu i zaštititi interes manjine. Calhoun je s pravom uočavao da se to ne može postići ni putem izbora, ni putem diobe vlasti, niti sudbenom zaštitom ustavnih ograničenja. Manjina stoga mora imati na raspolaganju neko sredstvo samozaštite, a ako ustav ne predviđa ili ne osigurava takvo sredstvo, onda se ne može govoriti o ustavnoj vladi. Teza koja se elaborira u ovom radu je da je Calhoun danas relevantan kao teoretičar konsensualne demokracije u pluralnim, federalnim društvima, odnosno da se postavke njegove doktrine suglasnih većina ogledaju u institucionalnim rješenjima i praktično- političkim aranžmanima u nizu, uglavnom, federalnih sustava, u kojima su evidentni slični raskoli koji su karakterizirali i američko federalno društvo u prvoj polovici 19. stoljeća. Američko društvo u tom razdoblju može se definirati kao pluralno društvo, s nizom značajki usporedivih sa suvremenim društvima u kojima postoje subkulturalni, nacionalni ili etnički raskoli. Stoga se unutaramerički sukob regionalnih subkultura, koji je predstavljao dominantno obilježje američke politike u prvih 80-tak godina nakon stvaranja Sjedinjenih Država, može uspoređivati s istim takvim sukobima u nizu današnjih država. Tu i tamo pojedini će analitičari ukazati na to da se Calhouna može smatrati prethodnikom konsensualne ili konsocijacijske demokracije, odnosno takvog empirijskog i normativnog modela demokracije čije je najvažnije obilježje da se duboke političke razlike u društvu nastoje razrješavati konsensualnim odlučivanjem, a ne putem većinske vladavine. U ovom radu nastojao sam dokazati da Calhounova teorija federalizma i doktrina suglasnih većina u visokom stupnju korespondiraju s načelima konsocijacije, u smislu temeljnih polazišta, modela, značajki, principa i uvjeta koji karakteriziraju takav oblik političkog sustava, posebno naglašavajući primjenu Calhounove teorije u nizu današnjih pluralnih, a posebno federalnih društava. Calhoun je osmislio svoju federalnu teoriju i doktrinu suglasnih većina upravo polazeći od karaktera američkog društva, kao što su to činili i kasniji teoretičari konsocijacije analizirajući neka druga pluralna društva. Imajući u vidu pluralni i segmentirani karakter američkog društva Calhoun će razraditi temeljne postavke kako bi trebao funkcionirati federalni sustav, a da bi se u tom društvu izbjegao sukob pojedinih subzajednica: važnost ustava kao temeljnog konsocijacijskog sporazuma političkih elita kojim su zaštićeni posebni interesi svake subzajednice, vrlo široka autonomija segmenata (odnosno država) u federalnom sustavu, pravičnost u gospodarskoj i fiskalnoj politici središnje vlade prema svim subzajednicama, procedure svrhovite depolitizacije osjetljivih pitanja koja su uzrok raskola (gag rules), razmjerna ili paritetna zastupljenost svih subzajednica u zakonodavnom tijelu, institucionaliziranje zajedničke suvladavine subzajednica putem pluralne egzekutive i konačno, kao najvažnija značajka, veto svih subzajednica po pitanjima koja se odnose na njihove vitalne interese. To su bitni elementi Calhounova ustava za pluralna društva. Posebno je važno naglasiti da, govoreći suvremenim rječnikom, Calhoun ne razdvaja konsocijacionalizam i federalizam u svojoj teoriji, kao što to uglavnom čine suvremeni analitičari. Ta se dva koncepta u njegovoj teoriji prožimaju. Calhoun je inzistirao na tome da je rigidnost pravne strukture najbolje jamstvo zaštite manjina. Federalizam daje ustavne garancije postignutom konsensusu i nameće trajne obaveze svim strankama. Sam konsocijacijski sustav ili režim, ako njegova pravila nisu ustavno utvrđena, daleko je fleksibilniji, ali može i znatno lakše biti zloupotrebljen. I dok, s jedne strane, postoji evidentna pozitivna primjena postavki Calhounove teorije federalizma u nizu suvremenih federalnih sustava, čini se, s druge strane, da je njegova teorija bez ikakva praktična značenja za američki federalni sustav, koji je bitno transformiran od onog koji je postojao u Calhounovo vrijeme. No, Calhounova teorija federalizma ima svoju vrijednost glede američkog federalnog sustava, ali prvenstveno u smislu njegove kritike nacionalističkog koncepta federacije i njegove analize transformacije izvornog američkog federalnog sustava u današnji sustav, koji je izgubio neke bitne federalne značajke. U Discourseu Calhoun će iznijeti utemeljenu kritiku “sustavnih grešaka” u ustavnoj elaboraciji i tumačenju osnovnih postavki američkog federalnog sustava kako su one iznijete prvo u Federalistu, a potom i u drugim nacionalističkim interpretacijama i teorijama američkog Vrhovnog suda. U biti, nijedan američki teoretičar federalizma nije s toliko analitičke preciznosti i logike ukazao da će se američki federalni sustav tendencijski transformirati u vladu ustavno neograničenih ovlasti, što je sama negacija federalnog sustava, a države će biti svedene na status administrativnih sub- podjela i izgubiti najvažnije atribute svoje izvorne suverenosti.

John C. Calhoun, federalizam, Sjedinjene Države, doktrina suglasnih većina, doktrina državnih prava

nije evidentirano