hrvatski

Usklađenje terapije tijekom hospitalizacije bolesnika

Uvod: Proces usklađenja terapije je definiran kao usporedba najbolje moguće medikacijske povijesti (BPMH, engl. Best Possible Medication History) s propisanom terapijom od strane liječnika prilikom prijema, premještaja i otpusta bolesnika te identificiranje i rješavanje svih razlika ili odstupanja. Posljedice neusklađenja terapije odnosno nenamjernih odstupanja mogu imati ozbiljne posljedice i izazvati kliničko pogoršanje stanja bolesnika. Relativno često medikacijske pogreške javljaju se prilikom prijema bolesnika, čak do 67% medikacijskih povijesti bolesnika imalo je barem jednu pogrešku (Tam i sur., 2005.). Na Klinici za unutarnje bolesti u Kliničkoj bolnici Dubrava provedeno je istraživanje o usklađenju farmakoterapije bolesnika u odnosu na propisanu terapiju u bolnici kod prijema. Cilj ovog istraživanja je potaknuti implementaciju programa usklađenje terapije. Metode: Prilikom prijema bolesnika u bolnicu, farmaceuti uzimaju najbolju moguću medikacijsku povijest (BPMH engl. Best Possible Medication History) na temelju detaljnog razgovora s pacijentom i korištenjem različitih izvora informacija (pregledavanjem spremnika lijekova ili pacijentove vlastite liste lijekova, pregledavanjem anamneze, prethodnih otpusnih pisama, kontaktiranje obitelji ili skrbnika, javnog ljekarnika ili liječnika primarne prakse). BPMH je potom uspoređena s propisanom terapijom u bolnici te su utvrđena sva odstupanja. U razgovoru s odjelnim liječnicima utvrđeno je koja odstupanja su bila namjerna, a koja nenamjerna. Nenamjerna odstupanja su razvrstana prema tipu odstupanja koja se odnose na izostavljanje lijeka, dodani lijek, zamijenjen lijek, doza lijeka, put primjene i interval doziranja. Tim u sastavu specijalista kliničke farmacije i kliničke farmakologije je za svako nenamjerno odstupanje odredio stupanj ozbiljnosti razvrstan u jednu od tri klase s obzirom na vjerojatnost izazivanja kliničkog pogoršanja (2). Odstupanja klase 1 imaju malu vjerojatnost nastanka ozbiljnih posljedica, odstupanja klase 2 mogu imati umjerene posljedice i izazvati umjereno kliničko pogoršanje dok odstupanja klase 3 mogu imati ozbiljne posljedice i izazvati značajno kliničko pogoršanje (2). U propisanoj terapiji poduzete su intervencije u cilju optimiziranja terapije. Rezultati: U razdoblju od 3 mjeseca u istraživanje je uključeno 120 pacijenata koji su imali 18 ili više godina, prijavili korištenje barem jednog lijeka te su bili u stanju dati svoju medikacijsku povijest. Utvrđeno je 63 nenamjerna odstupanja kod prijema bolesnika u bolnicu. Najčešći tip odstupanja bio je izostavljanje lijeka (59, 1%). Od svih nenamjernih odstupanja, njih 39, 4% razvrstano je u klasu 3 odstupanja koja mogu imati ozbiljne posljedice i izazvati kliničko pogoršanje (2). Predložene su 42 intervencije u farmakoterapiji, a stupanj prihvaćanja intervencija od strane liječnika iznosio je 59, 5 %. Zaključak: Istraživanje je pokazalo da postoji veliki broj nenamjernih odstupanja koja mogu imati ozbiljne posljedice i izazvati kliničko pogoršanje (39, 4%) (klasa 3) (2). Predložene su farmaceutske intervencije u propisanoj terapiji s ciljem optimiziranja terapije kod jedne trećine bolesnika. Uzimanje najbolje moguće medikacijske povijesti (BPMH) neophodno je u cilju prevencije medikacijskih pogrešaka i optimiziranja terapije.

usklađivanje farmakoterapije, klinička farmacija

nije evidentirano