hrvatski

Koronavirus u virtualnoj komunikaciji u kontekstu usmene i pučke književnosti

Pojavom pandemije koronavirusa početkom 2020. godine u virtualnom se prostoru počela oblikovati svojevrsna „priča o koroni”, metanarativ koji obuhvaća raznolike podteme i diskurse vezane uz koronavirus. Istraživački korpus ovoga rada čine digitalni sadržaji koji su prikupljani u razdoblju od ožujka do prosinca 2020. godine na društvenim mrežama te internetskim portalima, a u čijem oblikovanju prepoznajemo različite elemente usmene i pučke poetike, osobito u spoju pouke i zabave. Prikupljeno je više od 650 različitih oblika, a među prikupljenim materijalom dominiraju memovi, najrašireniji oblik komunikacije suvremene virtualne zajednice, objave (pod što se ubrajaju i slike grafita, transparenata te reklama), videi, vicevi i pučke pjesme. U radu će se na odabranim primjerima digitalne komunikacije proučavati elementi pučke poetike kao što su oslabljena autorska pozicija, otvorenost i prilagodba teksta, važnost zajednice te poučnost na zabavan način. Spoj pouke i zabave, temeljno obilježje pučkih kalendara, vidljiv je u humorističnim sadržajima koji dominiraju među prikupljenim materijalom. Kako u oblikovanju humorističnih sadržaja o koronavirusu važno mjesto među prikupljenim primjerima zauzimaju vicevi, u radu će se opisati poetika vica kao usmenoknjiževnoga žanra. Također će se pokazati kako se u prepoznatljivoj formi pučke pjesme odgovorilo na virusnu pandemiju te kako su se, i u suvremenoj virtualnoj komunikaciji, u određenoj mjeri zadržali obrasci koje je kao uspješan model komunikacije koristila pučka književnost.

koronavirus, digitalni folklor, pučko, humor, meme

nije evidentirano