hrvatski

Solidarnost, krize, sukobi i raskoli u Reformnom pokretu i Hrvatskoj starokatoličkoj crkvi

Hrvatska starokatolička crkva (HSC) nastala je krajem 1923. godine iz reformnog pokreta dijela katoličkog svećenstva koji joj je prethodio. Sam reformni pokret bio je pokušaj provođenja demokratizacije Crkve u Hrvata, koji je na kraju završilo raskolom i osnivanjem HSC‑a. Sam reformni pokret u vremenu svoga trajanja (1919. – 1923.) pokazivao je solidarnost svećenstva i laika oko nekih reformnih pitanja, ali u isto vrijeme i nestanak te solidarnosti te prve krize koje su mu prijetile potpunim nestankom. HSC je nastala kao posljednja mogućnost da zahtjevi reformaša budu uobličeni u jednoj vjerskoj zajednici kad se već nisu mogli provesti unutar Katoličke crkve. Iako vrlo mlada i relativno mala vjerska zajednica HSC je već u prvim godinama svojega postojanja doživjela dvije krize koje su bile povod sukobima u njoj i na kraju rezultirale raskolima. Prva kriza takve vrste bila je Vidušićeva iz 1925. godine, dok je druga, puno jačeg intenziteta, izbila 1928. i prenijela se u 1929. godinu. Naposljetku je ova posljednja rezultirala stvaranjem zasebne vjerske zajednice odvojene od HSC‑a. Cilj ovog rada je pokazati kako se tijekom reformnog pokreta izražavala solidarnost i kako je nestajala pod pritiscima viših crkvenih vlasti, što je ujedno uvod u govor o krizama koje su podijelile HSC i dovele do raskola ove malobrojne vjerske zajednice.

reformni pokret, solidarnost, Vidušićeva kriza, raskol iz 1929. godine, Donković, Sinodalno vijeće, Marko Kalogjerá, Hrvatska starokatolička crkva

nije evidentirano