hrvatski

Glazba u djelima dubrovačkih renesansnih autora

Dubrovački renesansni intelektualci pokazivali su interes za najrazličitija područja kulture i umjetnosti te njihova djela karakterizira vrlo širok spektar tema, a njihovom je misaonom (a katkad i praktičkom) bavljenju određenim područjima uvelike pridonijelo postojanje Akademije Dei Concordi (Akademije Složnih). Ne postoje konkretni dokazi o glazbenim aktivnostima unutar Akademije, ali je glazba zasigurno bila dio rasprava koje su na svojim sastancima vodili njezini članovi, što doznajemo iz djela dvojice od njih: prvi je Miho Monaldi (1540-1592), dubrovački pjesnik i filozof čije se djelo Irene, overo della bellezza (Irena, iliti o ljepoti, 1599) smatra prvom estetičkom raspravom u Hrvatskoj, a drugi Nikola Vitov Gučetić, pisac, teolog, filozof, pravnik, političar i pedagog koji je o glazbi raspravljao u trima svojim djelima: Dialogo della bellezza (Dijalog o ljubavi, 1581), Governo della famiglia (Upravljanje obitelji, 1589) i Dello stato delle republiche (O ustroju država, 1591). I kod Monaldija i kod Gučetića radi se o dijelovima većih tekstova koji se odnose na glazbu, no već je iz njih moguće iščitati vrijednost koju su glazbi pripisivali (po uzoru na antiku) kako sami autori, tako i njihovi suvremenici. Moguće je uočiti neke sličnosti između životnih puteva Monaldija i Gučetića: pripadali su gotovo istoj generaciji, obojica su bili članovi Akademije Dei Concordi, međusobno su se poznavali, bili u prijateljskim odnosima te su obojica cijeli svoj život proveli u Dubrovniku. Što se pak tiče njihovih promišljanja o glazbi, u njima je moguće detektirati i sličnosti i razlike u rasponu od samog pristupa glazbi, preko odabira tema vezanih uz glazbenu problematiku, do razine intenzivnosti kojom su se bavili pojedinim aspektima glazbe. S jedne je strane moguće uočiti vanjsku podudarnost u njihovu odabiru dijaloške forme, iz čega je razvidan antički utjecaj u obojice autora. S druge strane, analizom fragmenata koje su Monaldi i Gučetić posvetili glazbi moguće je uočiti i unutarnju podudarnost, u smislu sadržaja njihovih glazbenih promišljanja, uključivanja/isključivanja određenih pojmova vezanih uz glazbu te načina na koji su se bavili pojedinim glazbenim temama. Različitosti na koje nailazimo u njihovim djelima prvenstveno su rezultat njihovih osobnih sklonosti i načina života ; tako je Monaldi, koji je vodio povučen život, bio uglavnom spekulativno orijentiran, dok je Gučetić, koji je bio društveno-politički angažiran, u svoju teorijsku misao uveo i dimenziju praktičkog te njegova djela očituju svojevrsno jedinstvo teorije i prakse.

glazba ; renesansa ; Dubrovnik ; Miho Monaldi ; Nikola Vitov Gučetić ; estetika

nije evidentirano