hrvatski

Ugradnja dentalnih implantata – čimbenici uspjeha i rizika terapije

Povijest evolucije dentalnih implantata bogat je i fascinantan putopis kroz vrijeme. Od poĉetka ĉovjeĉanstva razne civilizacije koristile su se razliĉitim naĉinima i materijalima kako bi nadoknadili gubitak zubi što je na kraju dovelo do izuma i upotrebe dentalnih implantata. Implantate, kakve danas poznajemo, sluĉajno je otkrio švedski ortopedski kirurg P.I. Brånemark 1952. godine. Zahvaljujući njegovu otkriću razvio se koncept oseointegracije koja predstavlja biološku osnovu uspjeha modernih implantata. Dentalni implantati imaju široku primjenu u dentalnoj medicini. Mogu se koristiti kod nedostatka jednog ili više zubi kao i kod potpune bezubosti. Za uspješnu implantoprotetsku terapiju vaţna je detaljna anamneza, kliniĉki pregled i radiološka analiza kosti ĉeljusti. Za radiološku analizu danas se najĉešće koristi CBCT koji nam omogućuje detaljan trodimenzonalni prikaz mjesta implantacije sa svim parametrima vaţnima za uspjeh terapije. Anamneza nam je kljuĉni dio terapije, a sastoji se od medicinske i stomatološke anamneze. Njome upoznajemo pacijenta, doznajemo njegove sadašnje i prethodne bolesti te eventualno lijekove koje uzima. Sve te informacije imaju vaţnu ulogu u uspjehu ili neuspjehu terapije. Na ishod terapije utjeĉu lokalni i sistemski ĉimbenici. U lokalne ĉimbenike spadaju pušenje, alkohol, oralna higijena što predstavlja pacijentove ţivotne navike. Kvaliteta i kvantiteta kosti ĉeljusti, karakteristike dentalnih implantata te kirurška tehnika takoĊer spadaju u lokalne ĉimbenike. Razne sistemske bolesti, lijekovi i zraĉenje u podruĉju glave i vrata, imaju utjecaj na ishod terapije dentalnim implantatima.

dentalni implantati ; oseointegracija ; kliniĉki pregled ; zračenje

nije evidentirano