hrvatski

Lomovi dugih cjevastih kostiju u mladih pasa i mačaka

U mladih životinja koje još nisu završile s rastom ploče rasta građene su od hrskavice koja će sa starenjem mineralizirati. Lom je definiran kao potpuni ili nepotpuni prekid kontinuiteta kosti ili hrskavice. U najčešće lomove u mladih životinja spada lom lateralnog kondila humerusa. Do njegovog pucanja najčešće dolazi pri lošem doskoku s manje visine ili pri ispadanju iz naručja vlasnika. Greenstick fraktura specifična je za mlade životinje, a karakterizira ju prekid kontinuiteta korteksa na jednoj strani, dok je korteks na suprotnoj strani savijen. Česte su također i avulzije tuberositasa tibije te fizni lomovi. Lomove koji zahvaćaju fizu klasificiramo po Salter – Harris klasifikaciji u 6 tipova. Cijeljenje koštanog tkiva može biti primarno i sekundarno. Primarno koštano cijeljenje moguće je samo u uvjetima gotovo potpunoga mirovanja fragmenata. Sekundarno cijeljenje podrazumijeva stvaranje kalusa čija je zadaća povezati pukotinu, okružiti mjesto loma i stabilizirati ga. Specifičnost mladih kostiju je da stvaraju snažniji kalus nego odrasle te da je samo cijeljenje brže. Zlatnim standardom u dijagnostici lomova smatra se rendgensko snimanje. Dijagnostičke rendgenske snimke pružaju uvid u vrstu loma, njegovu lokalizaciju te potencijalne komplikacije, a također su osnova za plan liječenja i sanacije. Konzervativno liječenje lomova je stabilizacija korištenjem imobilizacijskih povoja te udlaga bez stvaranja kirurške rane i otvaranja operacijskog polja. Koristi se kod stabilnih lomova s poprečnom ili kratkom kosom lomnom linijom kod kakvih je potrebno spriječiti savijanje i rotaciju. Lomovi koji zahvaćaju zglobne površine, isto kao i avulzijski lomovi, ne bi se trebali liječiti konzervativno. Operativno liječenje loma predstavlja korištenje kirurškog pristupa kako bi se mogla postići anatomska repozicija, odnosno rekonstrukcija fragmenata pomoću implantata koji bi ih držali na mjestu. Najčešće se koriste vanjski fiksatori, ploče i vijci te intramedularni čavli. Koriste se i relativno moderne tehnike minimalno invazivne osteosinteze. Uvijek kod operacijskog liječenje treba obratiti pozornost da implantat ne premošćuje ploču rasta, ne oštećuje ju te ne kompromitira rast kosti. Postoperativno rendgensko snimanje neophodno je za procjenu cijeljenja. Kod odraslih pacijenata snimanje treba ponoviti 4 do 6 tjedana od zahvata, a koliko se radi o mladom pacijentu, već nakon 2 tjedna. Nakon sanacije loma te tijekom procesa cijeljenja može doći do razvoja različitih komplikacija. Najčešće su odgođeno sraštavanje ili nesraštavanje, osteomijelitis i infekcije, postoperativni sarkom te komplikacije uzrokovane metalnim implantatima. Ukoliko je postavljen imobilizacijski povoj, može doći do ugrožavanje krvotoka te pojave staze krvi, atrofije mišića i kontrakture zglobova zbog dugotrajne imobilizacije, ali i dermatitisa i dekubitalnih rana.

nezrela kost ; ploča rasta ; fizni lomovi ; Salter – Harris klasifikacija ; kalus ; liječenje lomova

nije evidentirano