hrvatski

Razgradnja karbamazepina u vodi primjenom UV- C/H2O2 i UV-C/PAA procesa

Farmaceutici širokog spektra primjene svakodnevno su u upotrebi kako u humanoj tako i u veterinarskoj medicini, a vrlo često zbog nemogućnosti njihovog uklanjanja konvencionalnim metodama obrade otpadnih voda bilo industrijskog ili komunalnog porijekla vrlo lako završavaju u pitkim vodama, ali i u sedimentu i u tlu. Zato se sve više radi na razvoju novih metoda za obradu otpadnih voda, a tu se najviše ističu napredni oksidacijski procesi. Posebno se ističu fotooksidacijski procesi u kojima se primjenom energije zračenja UV - C dijela spektra u kombinaciji s jakim oksidacijskim sredstvom iznimno brzo i učinkovito postiže razgradnja organskih onečišćujući tvari. U ovom radu ispitivana je mogućnost razgradnje modelne otpadne vode koja sadrži farmaceutik karbamazepin usporedbom dvaju fotooksidacijskih procesa, primjenom međusobno kompetitivnih oksidacijskih sredstava, vodikovog peroksida te peroctene kiseline. Primjenom metodologije odzivnih površina te dizajnom eksperimenta istražen je utjecaj procesnih parametara na učinkovitost obrade te su određeni optimalni uvjeti provedbe procesa. Ustanovljeno je da su optimalni uvjeti za proces fotooksidacije u kombinaciji s peroksidom pri pH 3 i [H2O2] = 9 mM procijenjeni kao podjednako značajni parametri procesa. S druge strane optimalni uvjeti za proces fotooksidacije u kombinaciji s peroctenom kiselinom iznosili su pH 3 i [PAA] = 5 mM, a pH otopine je procijenjen kao značajniji parametar procesa. Eksperimentalni rezultati u okviru zadanih raspona eksperimentalnih varijabli ukazuju na to da se brzina razgradnje karbamazepina procesom fotooksidacije u oba slučaja može opisati kinetičkim modelom prvog reda s pripadnim kinetičkim konstantama: 46, 2·10-3 s-1 i 31, 8·10-3 s-1 te mineralizacija modelom drugog reda s pripadnim kinetičkim konstantama: 5, 3·10-3 s-1 i 4, 7 ·10-5 s-1.

napredni oksidacijski procesi ; farmaceutici ; karbamazepin ; metoda odzivnih površina

nije evidentirano