hrvatski

Miskoncepti studenata Učiteljskoga studija u Splitu o održivom razvoju

Svjetsko političko vodstvo usvojilo je održivi razvoj kao vodeći model društvenog razvoja. Naziv održivi razvoj prvi put je upotrijebila britanska političarka Barbara Ward 1969. godine. Agenda 21 (United Nations, 1992) sveobuhvatan je plan djelovanja koje će organizacije UN-a, vlade i velikih grupacija na globalnom, nacionalnom i lokalnom nivou poduzimati u svim područjima u kojima ljudski utjecaji djeluju na okoliš. Agenda za održivi razvoj do 2030. pokrenuta je 2015. godine kako bi se zaustavilo siromaštvo i kako bi svijet krenuo putem mira, prosperiteta i prilika za svih na zdravom planetu. Kako bi taj zadatak bio sistematiziran i planski ostvari postavljeno je 17 ciljeva za transformaciju financijskog, ekonomskog i političkog sustava (United Nations, 2020). Dokument koji je u Hrvatskoj polazište ostvarivanja tih ciljeva je Strategija održivog razvitka Republike Hrvatske (NN, 110/2007). Za svako područje se predlažu različiti oblici djelovanja kao što su: donošenje politika, sektorskih strategija, provedbe planova i projekata. Predložene mjere idu u skladu s konkretnim ciljevima, pa tako njihovo ostvarivanje postaje mjerljivo (Hrvatski sabor, 2009). Obrazovanje za održivi razvoj osposobljava učenike svih dobnih skupina znanjem, vještinama, vrijednostima i stavovima za rješavanje međusobno povezanih globalnih izazova. Rezultati istraživanja koji su provedeni među studentima svih 5 godina Učiteljskoga studija u Splitu ak. god, 2020./2021. pokazali su da studenti imaju miskoncepte o održivom razvoju na što su ukazali odgovori studenata na otvoreno pitanje gdje su sami trebali obuhvatiti to područje. No, studenti su pokazali da prepoznaju ciljeve održivoga razvoja kao i važne događaje, strategije i sporazume u slučaju kada im se priloži određena tvrdnja. Tvrdnja u kojoj su studenti trebali prepoznati osiguravanje uključivoga i kvalitetnoga obrazovanja te promoviranje cjeloživotnog učenja kao jednog od ciljeva održivoga razvoja pokazala je da su studenti podijeljenoga mišljenja što predstavlja stvaran problem na kojem treba sustavno raditi kvalitetnim i cjeloživotnim obrazovanjem. Da je održivi razvoj jedan od koncepata kurikuluma nastave Prirode i društva smatra čak 83 % studenata, što nije točno, a ukazuje na činjenicu kako studenti nisu dovoljno upoznati s kurikulumom koji im je vodeći dokument u osmišljavanju provedbe nastavnog procesa. Nadalje, studenti nižih i viših godina studija te studenti koji su pohađali gimnazijski i strukovni srednjoškolski program nisu pokazali razliku u znanju o održivom razvoju što je još jedna činjenica koja pokazuje kako je obrazovanje za održivi razvoj nedovoljno zastupljeno u kurikulumima obrazovanja te upućuje na žurnu potrebu korjenitih promjena u cijeloj vertikali obrazovanja gdje bi globalnim obrazovnim programom mogli osigurati kvalitetnu edukaciju svima. Jedan od načina k boljem razumijevanju održivosti i provođenju principa održivog razvoja je integracija i multidisciplinarni pristupi.

održivi razvoj, obrazovanje, studenti, miskoncepti

nije evidentirano