hrvatski

Dijeljenje receptnih analgetika: percepcija rizika, učestalost i povezani čimbenici

Uvod: Jedna od potencijalnih prijetnji sigurnosti pacijenata je dijeljenje lijekova, što je oblik samoliječenja. Ovaj je projekt analizirao učestalost, percepciju rizika i čimbenike povezane s dijeljenjem analgetika na recept. Metode: Proveli smo dva kvalitativna i jedno presječno kvantitativno istraživanje. Prvo kvalitativno istraživanje provedeno je polu- strukturiranim intervjuima među 15 liječnika zaposlenih u hrvatskim Ambulantama za liječenje boli. Drugo kvalitativno istraživanje je bilo provedeno u fokus skupnim raspravama s 40 ispitanika. Bili su uključeni odrasli u dobi od ≥18 godina koji su dobili recept za analgetik najmanje jednom u životu. Provedeno je šest zasebnih fokus skupina s kojima se raspravljalo o percepciji rizika povezanih s dijeljenjem receptnih analgetika među pacijentima. Osim toga, ispitanici su bili ispunili dva upitnika o demografskim podacima, osobnom ponašanju povezanim sa dijeljenjem analgetika i njihovim stavovima o rizicima povezanim s dijeljenjem analgetika na recept. Presječno kvantitativno istraživanje je bilo provedeno u 10 ordinacija obiteljske medicine u Hrvatskoj među 1000 pacijenata kojima su liječnici najmanje jednom u životu propisali analgetike. Upotrijebljen je upitnik za prikupljanje podataka o intenzitetu boli pacijenata, navikama dijeljenja analgetika na recept, čimbenicima koji su povezani s takvim ponašanjem, percepcijom rizika povezanih s tim ponašanjem i demografskim podacima. Logistička regresija provedena je kako bi se analizirali neovisni čimbenici povezani sa davanjem drugim osobama i uzimanjem od drugih osoba analgetika na recept. Rezultati: Među liječnicima, dvanaestero ih se bilo susrelo s pacijentom koji dijele analgetike na recept s drugim pacijentima kojima nije namijenjen recepta. Većina liječnika smatra da je dijeljenje receptnih analgetika rizično i negativno ponašanje. U drugom kvalitativnom istraživanju u upitniku 55% ispitanika je bilo navelo da dijele receptne analgetike, a naknadno u raspravama fokusnih skupina 76% ih je bilo priznalo takvo ponašanje. Ispitanici su prepoznali određene rizike povezane s dijeljenjem analgetika na recept, spomenuli brojne razloge za uključivanje u takvo ponašanje i ukazali na određene pozitivne aspekte takvog ponašanja. U presječnom kvantitativnom istraživanju ustanovljeno je da 61% pacijenata iz ordinacije obiteljske medicine dijeli analgetike na recept, bilo da se radi o davanju drugoj osobi (42%) i/ili o uzimanju od druge osobe (54%). Neovisni pozitivni prediktori za davanje analgetika na recept drugim osobama su bili: anamneza dijeljenja lijekova na recept koji nisu analgetici, pružanje informacija o lijekovima na recept koji idu uz taj lijek, ne čitanje uputa za lijek, subjektivna percepcija zdravlja i smanjena svjesnost o štetnosti povezane sa davanjem analgetika na recept drugoj osobi. Neovisni pozitivni prediktori za uzimanjem analgetika na recept od druge osobe su bili: mlađa životna dob, priopćavanje pojedinosti o lijeku koji se daje, sklonost čitanju uputa o lijeku, pristrana procjena osobnog zdravlja i percepcija da je alternativna medicina sigurnija opcija od konvencionalne medicine. Zaključak: Dijeljenje receptnih analgetika vrlo je zastupljeno među pacijentima u obiteljskoj medicini. Edukacija pacijenta i veća uključenost liječnika u prepoznavanju tog ponašanja navedeni su kao potencijalne mjere za sprečavanje dijeljenja analgetika na recept. Potrebno je osmisliti i afirmirati preventivne intervencije.

analgetici ; dijeljenje lijekova

nije evidentirano