hrvatski

Polimorfizam gena za metaboličke enzime i transportne proteine kod bolesnika s transplantiranim bubregom

Transplantacija bubrega je krajnja metoda izbora u liječenju bolesnika koji su u završnoj fazi kronične bubrežne bolesti. Genska nejednakost između darovatelja i primatelja organa dovodi do reakcija imunosnog sustava primatelja što rezultira odbacivanjem presatka. Značajan iskorak u transplantacijskoj medicini predstavlja razvoj imunosupresivne farmakoterapije koja omogućava bolju kontrolu imunološkog sustava i uspješnog preživljavanja pacijenata s presađenim bubregom [1]. Standardni imunosupresijski protokol sastoji se od istovremene primjene više lijekova: inhibitora kalcineurina (ciklosporin ili takrolimus), mikofenolne kiseline i kortikosteroida. Obzirom da imunosupresijski lijekovi imaju usku terapijsku širinu, a pokazuju značajnu inter/intraindividulanu farmakokinetsku varijabilnost, potrebno je terapijsko praćenje koncentracije lijeka u krvi kako bi se smanjila farmakokinetska varijabilnost lijekova kontroliranjem njihove koncentracije te postigla ravnoteža između toksične i učinkovite doze lijeka, što dovodi do optimalnog terapijskog učinka. Genetska varijabilnost metaboličkih enzima i transportnih proteina značajno utječe na apsorpciju, distribuciju, metabolizam i izlučivanje lijekova te mijenja omjer rizika i koristi farmakoterapije na način da smanjuje terapijski učinak lijeka ili dovodi do toksičnih reakcija [2, 3]. Cilj ovog istraživanja bio je odrediti učestalost genskih polimorfizama metaboličkih enzima (farmakogena) i transportnih proteina u bolesnika s transplantiranim bubregom u Hrvatskoj populaciji. Ispitivanje je uključivalo 158 bolesnika s transplantiranim bubregom koji su na imunosupresijskoj terapiji. Genotipizacija polimorfizama ABCB1 3435C>T, ABCC2 -24C>T, ABCG2 421C>A, SLCO1B1 521T>C, CYP3A4*22, CYP3A5*1 i UGT1A9 -2152C>T provedena je metodom PCR u stvarnom vremenu (od eng. real-time PCR) kako bi se ispitali klinički značajni polimorfizmi ovih gena. Kod 68 od ukupno 150 bolesnika (45%) pojavljuje se najmanje jedan klinički značajan polimorfizam: ABCB1 3435 CT, ABCB1 3435 TT, ABCC2 24 CT, ABCC2 24 TT, ABCG2 421CA, ABCG2 421AA, SLCO1B1 521TC, SLCO1B1 521CC, CYP3A4*22/*22, CYP3A4*1/*22 , CYP3A5*1/*1, CYP3A5*1/*3, CYP3A5*3/*3 , UGT1A9 2152CT i UGT1A9 2152TT . Učestalost varijantnih alela u promatranoj skupini je: ABCB1 (45%), ABCC2 (28%), SLCO1B1 (27%), ABCG2 (12%), CYP3A5 (12%), UGT1A9 (3%), CYP3A4 (1%) te ih je potrebno uzeti u obzir prilikom propisivanja lijekova i režima doziranja za pojedinog pacijenta kako bi postigli optimalni učinak farmakoterapije i izbjegli odbacivanje presadka.

genetički polimorfizam, transplantacija bubrega, metabolički enzimi, transportni proteini

nije evidentirano