hrvatski

Toma Akvinski o odnosu dobra i zla u stvorenome svijetu

Cilj je ovoga rada pokazati da Toma Akvinski problem zla promišlja ne samo kao pitanje zla u njemu samome nego i u puno širem kontekstu Božjeg stvarateljskog djela i providnosnog upravljanja te na taj način dokazuje da činjenica postojanja zla u svijetu nije održiv argument protiv Božjeg postojanja. Naime, za Tomu Akvinskog zlo nije nešto, nekakvo biće sa svojom biti i naravi, nego je ono lišenost dobra, nedostatak onoga dobra koje je neko biće po naravi dužno imati. Zlo ima dobro za svoj subjekt, objekt i uzrok, a može na koncu imati i dobro kao svoj učinak. Takva potpuna uronjenost i ovisnost zla o dobru kazuje da je ontološki status zla s jedne strane realan, a s druge strane da nije apsolutan. Zlo ne može postojati od sebe, po sebi i za sebe. Ono je pod svakim vidom podređeno dobru. Takav statuszla postaje još očitiji u Akvinčevu osvrtu na odnos zla i apsolutnog dobra koje je Bog. Bog je onaj koji jest u apsolutnom smislu, a zlo postoji samo u odnosu na dobro koje je Božje stvorenje. Propadanje stvari je tek posljedica Božjeg stvaranja dobrog svijeta u kojemu postoje bića koja mogu biti deficijentna u dobru, što ona ponekad i jesu. To znači da Bog ne želi zlo, nego ga na neki način dopušta dok sve providnosno upravlja k dobru koje je on sam. Naime, Bog je toliko svemoguć da dopuštajući zlo može ostvariti i veća i brojnija dobra. U djelu Božjega upravljanja svijetom čovjek zauzima posebno mjesto jer je sposoban za osobni odnos s Bogom. No čovjek se slobodnom voljom može i odmetnuti od poretka i pravila koji ga vodi sjedinjenju s njegovim krajnjim dobrom koje je Bog. Takav čin se naziva moralno zlo krivnje ili grijeh. Toma Akvinski primjer i uzor pobjede dobra nad zlom nalazi u liku pravednog i nevinog Joba koji je, upravo zahvaljujući iskustvu strahovitoga zla, shvatio da Bog beskrajno transcendira ljudsku spoznaju, bitak i moć, te da bi svako pripisivanje zla Bogu bilo ludost, a svako nijekanje Božjega postojanja zbog zla koje ga je zadesilo bezumlje. Job je shvatio da Božja pravednost i logos vladaju svime i da je konačna pobjeda dobra sigurna.

zlo ; dobro ; Bog ; Toma Akvinski ; stvaranje ; providnost ; teodiceja

nije evidentirano