hrvatski

Učenje igrom u nastavi primarnog i nižeg sekundarnog obrazovanja

Idu li učenje i igra zajedno? Igra nam je poznata od kad znamo za sebe. Još od malih nogu, prvo što naučimo je igrati se. Igra se pojavljuje još u starim kulturama, starom Rimu i staroj Grčkoj. Predstavlja važnu ulogu u čovjekovu životu. Ukrašava, ne samo djetetov život, već život svakog čovjeka. Igra nije samo razonoda koju koristimo u slobodnom vremenu. Igra je mnogo više. Pomoću igre dijete napreduje, uči, proučava, istražuje, bude odgajano i na kraju zabavlja. Dakle, ne koristimo je samo u slobodnom vremenu već i u vremenu provedenom u školi. Iako su tijekom povijesti mnogi smatrali da igri nije mjesto u školi već isključivo u slobodnom vremenu, danas se igra sve više koristi u primarnom obrazovanju. Još uvijek ćemo na igru češće naići u primarnom obrazovanju nego li u nižem sekundarnom, ali se, u odnosu na povijest, svakako povećao udio korištenja igara u nastavi. Igra motivira učenike i pomaže im vratiti pažnju na ono što je važno. Također, ona potiče učenike na aktivnost i sudjelovanje. Dakle, učenik prestaje biti osoba koja pasivno sluša učiteljevo predavanje i postaje osoba koja aktivno sudjeluje u nastavnom procesu. Za igru je potrebna učiteljeva kreativnost, volja i želja za osmišljavanjem novih igara. Igra pruža učitelju mogućnost poboljšanja svog rada, učitelj također stječe nova znanja i iskustva kroz igre, ne samo osmišljavajući ih već i igrajući ih s učenicima. Cilj ovog rada jest prikazati važnost igre u nastavnom procesu, učenju, ali i razvoju djeteta.

igra, učenje, učitelj, učenik, nastava, primarno obrazovanje

nije evidentirano