hrvatski

HAGIOGRAFSKI KODEKS PASIONAL MR 164: FLEKSIJA, DERIVACIJA I SINTAKSA IMENĀ U BIBLIJSKOME LATINITETU NE-BIBLIJSKIH TEKSTOVA. APPENDIX: PASSIO SANCTE BARBARE.

Hagiografski kodeks Pasional MR 164 smatra se najstarijim kodeksom Metropolitane, knjižnice Zagrebačke nadbiskupije. Tvoren je od dva dijela: temeljnom karolinškom Pasionalu naknadno je privezan beneventanski dodatak s kraćim tekstovima Secunda expositio super psalmum CXIX i Vita Marie Egipciace de Greko in Latinum translata. Nastanak hagiografskoga Pasionala datiran je analizama u 10. stoljeće, a smatra se da je napisan na istočnoj obali Jadrana, na ravenskome području. Beneventanski dio datirao je zabilješkom u tekstu sam njegov pisar, đakon Majon, u prva desetljeća 11. stoljeća. Pisan je na splitskome području, za potrebe splitske nadbiskupije i po nalogu nadbiskupa Pavla. Sadržajna analiza i sanktoral karolinškoga Pasionala dovode ga u svezu s ravenskom bazilikom Sant’ Apollinare Nuovo, a jezična analiza potvrđuje da je jezik Pasionala biblijski latinitet ne-biblijskih tekstova. Ovaj rad obrađuje fleksiju, derivaciju i sintaksu imenā u okvirima biblijskoga latiniteta ne-biblijskih tekstova, isključivo karolinškoga Pasionala. Na primjerima se utvrđuje koliko je biblijski latinitet ne-biblijskih tekstova samostalan jezični idiom, i je li uopće, a koliko počiva na vulgarnome latinitetu. Kao dodatak glavnomu tekstu rada pridodana je transkribirana pasija svete Barbare.

biblijski latinitet ; Pasional MR 164 ; srednjovjekovni latinitet ; vulgarni latinitet

nije evidentirano