hrvatski

Vladoje Dukat i kajkavska dopreporodna književnost

U članku se analizira književnopovijesni rad i doprinos Vladoja Dukata proučavanju kajkavske dopreporodne književnosti. Kontekstualizirajući njegovo djelovanje u okvir pozitivističke teorijsko-metodološke paradigme koja obilježava književnu historiografiju prvih desetljeća 20. stoljeća (V. Jagić, B. Vodnik, A. Barac), istraživanje se usmjerava na karakteristična obilježja Dukatove književnopovijesne metode. Iako je u svojim radovima ostao vjeran filolologijsko- pozitivističkom modelu proučavanja književnosti, odnosno prvenstveno radu na utvrđivanju bio- bibliografskih činjenica na temelju arhivskoga rada, Dukatova inovativnost s obzirom na dotadašnje prikaze kajkavske dopreporodne književnosti očituje se u interesu za kulturološki pristup književnosti. Naime, ističući značaj tekstova kajkavske književnosti dopreporodnog razdoblja kao izvora „kulturnih sličica“ i „kulturnohistoričkih crtica“, on izdvaja kulturnopovijesni aspekt kao književnoistraživački potencijal, odnosno priliku za afirmaciju kajkavskih autora i njihovih djela u hrvatskoj književnoj historiografiji.

Vladoje Dukat ; kajkavska dopreporodna književnost ; književna i kulturna povijest

nije evidentirano