hrvatski

Suvremeni način naviještanja Božje riječi

U radu se ukazuje na krizu klasičnog propovijedanja prouzrokovanu suvremenim oblicima verbalne komunikacije koja je znatno bliža modernu čovjeku nego unilateralno priopćavanje stoljećima njegovano u sklopu navještaja. Vrijeme dijaloga čini svaki oblik monološkog izlaganja reliktom nadiđenog preddemokratskog, autoritativnog društvenog uređenja. Radikalno sekulariziranje jezika potiskuje getoizirani sakralni jezik, a relativiziranje normi ponašanja čini upitnima i one vjerske provenijencije. Otuda i potreba za inovativnošću i na području naviještanja Božje riječi. Autor nudi nekoliko novih oblika. Relativizirajući "paušalnu" propovijed, okreće se prema propovijedi "prilagođenoj skupini", "propovijedi za djecu", "kratkoj" nasuprot "dugoj", "kontroverznoj" nasuprot "bolesno kompromisnoj", "propovijedi uz raspravu stručnjaka" tamo gdje klerik nema kompetencije za pojedina životna pitanja, "provokativnoj" tamo gdje je situacija učmala. Propovjednikov jezik mora istovremeno biti suvremen i razumljiv ali i u stanju posredovati "vječno važeću istinu".

Komunikacija, propovijedanje, čovjek, dijalog, sekularizacija

nije evidentirano