hrvatski

Disbalansi ekosistemskog pristupa ovisnostima u doba COVID krize

Ekosistemski pristup sveobuhvatnom tretmanu ovisnosti u RH koji objedinjuje primarnu, sekundarnu i tercijarnu prevenciju, odnosno tretman i rehabilitaciju, razvijen je u drugoj polovici dvadesetog stoljeća na tradicijama zagrebačke alkohološke škole. Svojim objedinjavanjem institucionalnog i vaninstitucionalnog modela liječenja bio je barem trideset godina ispred svoga vremena, i ogledni model razvoja psihijatrije u zajednici. Početkom devedesetih razvija se i tretman ovisnika o drogama, oslonjen na županijske službe na bolesti ovisnosti, uz maksimalno olakšanje pristupa korisniku medicinskoj usluzi. I ovaj model objedinjuje prevenciju, tretman i rehabilitaciju kroz NGO. Po rasplamsaju epidemije problema povezanih s patološkim kockanjem prije dvadesetak godina ustrojen je prvi model tretmana baziran na grupama samopomoći, da bi se kasnije razvili i institucionalni modeli liječenja, uglavnom parcijalne hospitalizacije. Pojavom svjetske epidemije COVID krize epidemiološke mjere u početku reduciraju mogućnost pružanja uobičajenih usluga ovisnicima, kako o alkoholu, tako i o drogama i igrama na sreću. Sustav suočen s nemogućnošću pružanja kvaliteta i kvantiteta dotadašnjih usluga, primoran je na rađanje korekcija, sa svrhom ublažavanja problema i omogućavanja dobivanja adekvatne zdravstvene usluge ovisnicima. Problemi s kojima se sustavi na početku krize susreću su redukcija resursa samog sustava, ograničena opskrba lijekovima u nekim područjima, redukcija ili potpuno ograničenje pružanja usluga nekih institucionalnih programa liječenja… U cilju što kvalitetnijeg odgovora na izazov krize sustav je nakon početnog šoka ipak omogućio funkcioniranje institucionalnog dijela tretmana ovisnika o alkoholu. Klubovima liječenih alkoholičara otežano je djelovanje, trećina njih djelovala je putem online-a. Modeli kontrole uzimanja supstitucijske terapije su promijenjeni na način da je pacijentima omogućeno podizanje OST terapije na duži rok (2 tjedna za metadon, četiri za buprenorfin). Korigirani su i harm- reductin programi. Što se programa prevencije i tretmana igranja na sreću tiče, pretrpjeli su štetu kroz redukciju broja korisnika unutar institucionalnog dijela tretmana, kao i kroz grupe samopomoći. Požrtovnost zdravstvenih djelatnika u neposrednom dodiru s ovisnicima pokazala se kao jedan od odlučujućih faktora za održivost samog sustava.

bolesti ovisnosti ; pandemija ; ekosistremski pristup

nije evidentirano