hrvatski

Otok Krk za vrijeme Prvog svjetskog rata

U radu se na temelju arhivske građe, dostupne i relevantne literature te novinskih članaka rekonstruira život stanovnika otoka Krka u vrijeme Prvoga svjetskog rata. Ciljevi istraživanja bili su usmjereni na pitanje u kojoj mjeri je rat svojim pojavnim oblicima i posljedicama utjecao na gospodarske i društvene tokove otoka koji je bio periferni dio austrijske pokrajine Istre. Otok Krk dočekao je početak XX. stoljeća s optimističnim pogledima na ukupna gospodarska i društvena kretanja. Turizam se pojavio kao nova gospodarska djelatnost i svake godine donosio je veći broj stranih gostiju, a analogno tome i financijskih sredstava, koja su se ulagala u izgradnju kulturnih i prosvjetnih ustanova. Narodni domovi, škole i čitaonice postali su središta društvenog života obalnih mjesta. U njima se odvijao bogati kulturno-zabavni život, izvodile su se kazališne priredbe kao i koncerti limene ili tamburaške glazbe te se čitao hrvatski tisak. Razvojni put krčkog gospodarstva i društvenog života naprasno je prekinuo Prvi svjetski rat potkraj srpnja 1914. godine. Autor u radu odgovara na istraživačko pitanje kako je Prvi svjetski rat izazvao poremećaj općih demografskih tokova na otoku te u kojoj je mjeri poremetio svakodnevni život njegovih stanovnika. Polazeći od teze da globalni ratni sukob uvelike determinira gospodarske i društvene odnose i procese na razini mikrolokacije, autor pokazuje da je život stanovnika otoka Krka od samoga početka rata bio podređen ratnoj situaciji i ratnoj ekonomiji. Austro-Ugarska Monarhija nije bila gospodarska sila u europskim razmjerima i shodno tome njeno gospodarstvo nije moglo podnositi dugotrajan rat. Zato su se državne vlasti okrenule vlastitom stanovništvu i računale na njegovu ljubav prema Caru i domovini. Teret koji su morali nositi stanovnici Monarhije pa prema tome i otoka Krka, eksponencijalno se povećavao odmicanjem rata. Žene, djeca starije školske dobi i muškarci koji su ostali na otoku bili su opterećeni poljodjelskim poslovima, akcijama sakupljanja raznih potrepština za vojsku, organiziranjem humanitarnih akcija za pomoć ratnim udovicama i siročadi te rekvizicijama metala i širokog spektra sirovina potrebnih državi i vojsci. Mobilizacija vojno sposobnih muškaraca i njihovo dugotrajno odsustvo s otoka, krčke žene stavlja u prvi plan na gospodarskom području. Njihova afirmacija nije bila potpuna jer ih nije bilo u upravnom životu krčkih općina. Svoj potencijal mogle su ostvariti kao učiteljice, primalje ili trgovkinje. Emancipacija nije bila izgledna, poglavito glede izjednačavanja primanja u istim poslovima koje su obavljali muškarci. Krčani su kao vojnici sudjelovali na svim bojištima na kojima je ratovala austrougarska vojska. Mnogi su umrli i poginuli te bili ranjeni ili postali invalidi na Ruskom, Balkanskom ili Sočanskom bojištu. Kao ratne zarobljenike Krčane nalazimo u talijanskim, srpskim, ruskim pa sve do japanskih zarobljeničkih logora. Rezultati preliminarnih istraživanja govore da je ukupan broj krčkih ratnih stradalnika činio 3, 54 % ukupnog otočnog stanovništva prema popisu iz 1910. godine. Budući da se radi o radno aktivnom stanovništvu to je negativno utjecalo na gospodarsku otočnu snagu u poslijeratnim vremenima. Komparacija predratnih demografskih kretanja s onima u neposrednom poslijeratnom razdoblju pokazala je da će gospodarski i društveni oporavak trajati još dugo nakon završetka rata. Navedenoj negativnoj slici zasigurno je doprinijela i talijanska okupacija otoka polovicom studenoga 1918. godine. Tek nakon odlaska okupacijske vlasti u travnju 1921. godine i ulaska u državnopravni okvir Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, otok Krk i njegovo stanovništvo krenut će putem opće gospodarske i društvene stabilizacije.

Prvi svjetski rat ; Austro-Ugarska Monarhija ; otok Krk ; stanovništvo ; gospodarstvo ; austrougarska vojska ; Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca

nije evidentirano