hrvatski

Urbanizirani antički pejsaž na dubrovačkom području

Na proces postanka i razvitka grada, pa tako i cjelokupnog prostora njegovog djelovanja, utječu sve povijesne silnice koje pokreću opći razvitak nekog društva u svim sferama materijalne i duhovne kulture. Urbanizirani pejsaž predstavlja razvojnu fazu u kojoj cijeli prostor s gradovima čini jednu upravnopolitičku, organizacijsku, ekonomsku i socijalnu cjelinu te se to odražava u novoj kvaliteti materijalne realizacije urbane kulture. U antičkom razdoblju na dubrovačkom području autohtono ilirsko stanovništvo oblikuje se pod grčkim utjecajem. Proces romanizacije podijelio je područje u kolonije Epidaur i Naronu, dva velika centra sa svojim agerima. Romansko stanovništvo miješa se s domicilnim, rimski patriciji grade ladanjsko- gospodarske vile u predgrađima, uz more te uz plodna polja i oblikuju okolni prostor s dominantno urbanim karakterom. I premda su te građevine često smještene izdvojeno od urbanog centra, one zadržavaju oblikovne i kulturološke karakteristike gradskoga života. Uz vile nastaju ladanjski vrtovi, pejsaž se pažljivo oblikuje: vinogradi i maslinici prevladavaju na terasama uz obrađena polja. Podjela plodne zemlje (sustav limitacije), gradnja cesta i pomorskih baza, vodovod, brojni gradski i gospodarski sklopovi i utvrde nedvojbeno govore o intenzivnom životu toga kraja. Možemo reći da se prva veća preobrazba pejsaža na dubrovačkom području dogodila u antici, u rimskom razdoblju – formiranje antičkog urbaniziranog pejsaža.

Dubrovnik ; dubrovačko područje ; antika ; urbanizirani pejsaž ; antički pejsaž

nije evidentirano