hrvatski

Centar za posjetitelje Salona—Solin

Salona je postala rimska kolonija 48. godine prije Krista, kao središte Ilirika, kasnije provincije Dalmacije. Kolonije su naselja koja su osnovali Rimljani radi osiguranja osvojenih teritorija, namećući vojnu, ekonomsku i pravnu vlast. Temeljno sredstvo kojim se nametala takva kontrola bila je centurijacija (lat. 'centuriatio' ili 'limitatio'), podjela zemljišta na temelju pravilne kvadratne mreže. Mreža je bila višestruko korisna: u svojoj radikalnoj jednostavnosti, topografski je kvantificirala opseg rimskog suveriniteta. Unatoč svojoj geometrijskoj neutralnosti, služila je kao sredstvo za kontrolu moći i individualne slobode. Centar za posjetitelje grada Solina je komunikacija 'in spe'. Nastao na interpretiranoj trasi salonitanskog agera—oživljava danas gotovo nevidljivu, urbanu armaturu—zadržavanjem između kretanja i gledanja. U službi pješačke spone za sjedilačko stanovništvo i vanjske posjetitelje—premošćuje neprohodni prometni čvor—800 m udaljenosti od ušća rijeke Jadro do ulaska u centar grada Solina. Više vektor nego centar—ugleda se na rimski akvedukt, vijadukte i mostove prisutne industrije cementa—zatečenu obitelj lebdećih i linijskih, infrastrukturnih građevina. Kao rezultat istraživanja moguće integracije bogatog arheološkog naslijeđa, preostalih javnih prostora i gradskih sadržaja—želi premostiti semantički raskol između teritorija nekadašnje antičke metropole Salone i današnjeg grada Solina—unutar novog interpretacijskog sustava.

javna infrastruktura ; interpretacijski sustav ; prezentacija arheoloških nalazišta ; rimska centurijacija ; Salona ; Solin

Diplomski rad je istraživački i arhitektonsko–urbanistički projekt.