hrvatski

Trenažne zone opterećenja

Distribucija i doziranje opterećenja u treningu gotovo je jednako važna u sportaša, rekreativaca, učenika i studenata te treba biti odgovarajuća s obzirom na trenutno stanje subjekta kako bi omogućila napredak u planiranoj aktivnosti. Postoji pet zona opterećenja u trenažnom procesu: 1. zona oporavka, 2. ekstenzivna aerobna zona, 3. intenzivna aerobna zona, 4. zona anaerobnog praga i 5. zona maksimalnog primitka kisika Zone se razlikuju prema frekvenciji srca, intenzitetu i ekstenzitetu treninga, te metaboličkim procesima u tijelu. Za određivanje zona opterećenja najčešće se koristi intenzitet pri aerobnom i anaerobnom pragu direktnim mjerenjem ventilacijskih parametara ili koncentracije laktata u krvi. Ventilacijskim parametrima mogu se odrediti zone opterećenja, odnosno zone intenziteta opterećenja koje tijekom treninga mogu biti kontrolirane praćenjem frekvencije srca, mjerenjem koncentracije mliječne kiseline u organizmu, subjektivnom procjenom opterećenja ili kombinacijom svih navedenih parametara. Kada to nije moguće, koriste se i indirektne metode kao što su procjene maksimalne frekvencije srca. U planiranju treninga potrebno je težiti što je više moguće mjerenju parametara (ne procjeni ukoliko postoji mogućnost mjerenja) koji su esencijalni za određivanje zona opterećenja kako bi se provodila upravo planirana zona treninga.

kontrola treniranosti ; aerobni trening ; anaerobni trening ; intenzitet vježbanja

nije evidentirano