hrvatski

Grafičke boje na bazi vode

Proizvođači grafičkih boja suočeni su s rigoroznim zahtjevima kupaca vezanih za kvalitetu proizvoda uz sniženje cijena i povećanu brigu o zaštiti okoliša. Golem broj, vjerojatno više od nekoliko stotina tisuća vrsti sirovina za grafičke boje (i premaze, općenito), najčešće kombinacija prirodnih i sintetskih, posljednjih desetljeća su pod povećanom lupom znanstvenika jer se traže prirodne i obnovljive tvari s mogućnošću recikliranja, a da istovremeno zadovoljavaju sva primjenska svojstva. Zakoni o zaštiti okoliša nameću vrlo stroge kontrole u mnogim područjima od kojih su najvažnije: kontrola emisija hlapljivih organskih tvari, kontrola oštrih mirisa te kontrola otpada i njegovog odlaganja. To podrazumijeva dobivanje grafi*kih boja bez hlapljivih organskih tvari, bez jakih mirisa, uz minimalnu utrošenu energiju te minimalnu količinu nastalog otpada za vrijeme njihove proizvodnje. Neki drugi kriteriji za dobivanje grafičkih boja prijateljskijih po okoliš su eliminacija toksičnih tvari kao što su npr. toksični pigmenti, plastifikatori i aditivi, te klorirana otapala itd. Ipak, najveći naglasak, tokom posljednjih 20-tak godina u svijetu, bio je na iznalaženju zamjene za otapala s nehlapljivim ili bezopasnim otapalom kao što je voda. Ta je problematika još uvijek aktualna jer se pokazalo da čak i nakon mnogo godina istraživanja nije moguće zamijeniti sve boje na bazi otapala sa sličnim vodenim ekvivalentima niti s novim proizvodima zadovoljiti sve zahtjeve npr. za sušenje, sjaj, adheziju, kvalitetu tiska ili otpornost proizvoda. Sva ova područja još uvijek zahtijevaju dodatna istraživanja i predstavljaju probleme u odnosu na tradicionalne sustave na bazi otapala. Iako većina proizvođača grafičkih boja imaju ili rade na uvođenju ISO 14000 normi, što pokazuje povećanu svijest o očuvanju zdravlja i sugurnosti, te smanjenju onečišćenja okoliša, još uvijek unutar ove industrije postoje problemi vezani za ispuštanje/obradu otpadne vode i zbrinjavanje otpada [1]. Nasuprot strategiji čistije proizvodnje, kao vrlo važnoj komponenti sustava upravljanja okolišem tvrtki, svakodnevna praksa ipak pokazuje gubitke kroz prolijevanja, curenja, nastajanje velike količine visokoopterećene i obojane otpadne vode, te probleme pri procesima obrade nastalog otpada, tj. na kraju procesa (&#8220 ; end-of-pipe&#8221 ; ). Budući da se već uzima u obzir činjenica da voda neće dugo biti jeftino otapalo, veliki napori se ulažu za racionalno korištenje vode kao sve dragocjenijeg resursa ili ponovno korištenje obrađene vode. Vlastita istraživanja su pokazala da je proces flokulacije vrlo efikasan te da je moguće primjeniti sintetske zeolite u svrhu poboljšanja kvalitete obrađene vode.

grafičke boje; flokulacija; zeoliti

nije evidentirano